"Promjena režima nikada nije bila cilj za britansku vladu, promjena kao cilj nije bila dobra zamisao i svakako je bila nezakonita. O tome se, dakle, nije razmišljalo", kazao je.
Bio je to treći put da negdašnji britanski ministar vanjskih poslova (2001.-2006.) svjedoči pred povjerenstvom.
Njegovim su se iskazom završila javna ispitivanja koja su počela krajem studenoga 2009., a omogućila su prikupljanje iskaza više od stotinu svjedoka, na što je potrošeno 2,2 milijuna funta (2,6 milijuna eura).
Izvješće će se objaviti "što prije bude moguće", rekao je predsjednik, sudac sir John Chilcot.
Četrnaest mjeseci povjerenstvo se bavilo opravdanošću i zakonitošću odluke tadašnjega premijera Tonyja Blaira da britansku vojsku uvuče u pohod na Irak koji su 20. ožujka 2003. poveli Amerikanci.
U središtu rasprave više su se puta našla dva glavna pitanja: je li Blair svjesno manipulirao javnošću u vezi s nikad dokazanim oružjem za masovno uništavanje, koje se isticalo kao povod ratu, i je li invazija bila zakonita budući da UN o tome nije donio nikakvu rezoluciju.
Blair, koji je dvaput svjedočio - u siječnju 2011. i 2010., branio je "opravdanost" svoje odluke, ali je izjavio da je, osim oružja za masovno uništavanje, trebalo uništiti i "čudovište Sadama".
Zadaća istražnog povjerenstva nije suditi tadašnjim britanskim čelnicima, nego izvući pouku iz britanskog sustava odlučivanja.
Oko 120.000 britanskih vojnika služilo je u Iraku tijekom rata, a poginulo ih je 179.