"Bio je s drugim protivnicima režima koji su došli spriječiti deložaciju jedne obitelji noću", potvrdila je Alicia Hernandez, a uhićenje je potvrdilo i zabranjeno Povjerenstvo za ljudska prava.
Pošto je 23. veljače 2010. umro politički zatvorenik Orlando Zapata Tamayo od posljedica 85-dnevnog štrajka glađu, Farinas je sam počeo štrajkati glađu za oslobođenje političkih zatvorenika.
Taj 48-godišnji psiholog prekinuo je štrajk 135 dana poslije, kad je vlada Raula Castra neočekivano otvorila dijalog s crkvom za oslobođenje 52 od 75 protivnika režima, uhićenih 2003. godine. Do danas je 41 zatvorenik oslobođen, a 40 ih je pristalo napustiti zemlju. Ostalih 11-ero odbija egzil te su i dalje u zatvoru.
Kubanska vlada optužuje Farinasa da je američki plaćenik i nije mu dopustila odlazak na dodjelu nagrade Saharov za slobodu misli, koju mu je 2010. dodijelio Europski parlament. Stoga je umjesto Farinasa na svečanosti u Strasbourgu 15. prosinca bio tek prazan stolac.
Sin gorljivih revolucionara, Farinas se od režima distancirao 1989. kad se usprotivio smaknuću generala Arnalda Ochoe, optuženog za krijumčarenje droge i otad je aktivan borac za ljudska prava. Triput je bio u zatvoru i 23 puta je štrajkao glađu od 1990. godine.