HUS smatra da su tim člankom povrijeđene ustavne odredbe o suverenitetu, jednakosti svih pred zakonom i obvezi države da potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana.
Člankom 22. Zakona o obveznim odnosima dopušteno je određivanje vrijednosti ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske temeljem cijene zlata ili tečaja domaće valute u odnosu prema stranoj valuti, odnosno ugovaranje tzv. zlatnih ili, mnogo češćih, valutnih klauzula.
Hrvatska nacionalna valuta je kuna, koja je jedino platežno sredstvo na području Hrvatske, pa kao takva predstavlja komponentu državnog suvereniteta. Budući da Ustav suverenitet Republike Hrvatske određuje neotuđivim, nedjeljivim i neprenosivim, HUS smatra da se ugovaranjem vrijednosti ugovorne obveze u stranoj valuti direktno krši Ustav.
Primjena članka 22. najizraženija je u bankarskom poslovanju gdje su valutne klauzule postale neizostavan sadržaj općih uvjeta poslovanja pri dodjeli kredita građanima i pravnim osobama. Takva praksa ima za posljedicu izraženu nejednakost ugovornih strana, tvrdi HUS.
Uz primjenu ostalih sredstava osiguranja tražbine banke prema korisniku kredita i kamatnih stopa kojim banke značajno smanjuju rizik svog poslovanja, primjena valutne klauzule banci u cijelosti otklanja rizik, a njenom suugovaratelju drastično umanjuje izvjesnost i odredivost budućih dužnih činidbi, te sav rizik ispunjenja ugovora svaljuje na njega, kaže HUS
Takva praksa ima za posljedicu i nejednak položaj banaka u odnosu na druge poduzetnike koji su u svom poslovanju izloženi znatno većim rizicima poslovanja.
Osim toga, primjena valutnih klauzula u suprotnosti je s ustavnom odredbom da država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana, stoji u priopćenju.