U dotad najvećem bankrotu jednog europskog koncerna, aferi nazvanoj "europski Enron", Parmalat se urušio 2003. pod teretom duga od 14 milijardi eura, a njegovom propašću svoje je ušteđevine izgubilo stotinjak tisuća malih dioničara. Po optužbama o nezakonitom bankrotu i zločinačkom udruživanju, u procesu koji traje od ožujka 2008., uz bivšeg predsjednika uprave Parmalata osuđeni su nekadašnji financijski direktor tvrtke Fausto Tonna na 14 godina zatvora, a Giovanni Tanzi, brat prvooptuženog i nekadašnji visoki član uprave na 10 godina.
Osim zatvorske kazne i presude da Parmalatu moraju vratiti dvije milijarde eura, sud u Parmi usvojio je i zahtjev tužitelja da malim dioničarima nadoknade oko 30 milijuna eura, pet posto nominalne vrijednosti nekadašnjih dionica koja je tad iznosila 600 milijuna eura. Parmalat je nakon kraha restrukturiran i 2005. njegove su dionice ponovno uvrštene na milansku burzu, a u nagodbama s brojnim bankama u međuvremenu je uspio povratiti više od dvije milijarde eura.
Optužba je za Calista Tanzija zahtijevala kaznu od 20 godina zatvora, a očekuje se da će se on žaliti na presudu, što bi u sporom talijanskom pravosuđu moglo trajati godinama. Tanzi (72) je krajem 2008. u Milanu već osuđen na desetgodišnju kaznu zatvora zbog nedopuštenih manipulacija burzovnim tečajevima. No, utemeljitelj Parmalata, koji je devet mjeseci proveo u zatvoru i kućnom pritvoru, na kraju zbog svoje poodmakle dobi nije završio u zatvoru.