Tribinu su vodili Igor Mrduljaš i Miroslav Međimorec, o Šovagoviću su govorili redatelj Georgij Paro i kazališni kritičari Antonija Bogner-Šaban te Boris B. Hrovat, a dijelove iz knjiga čitali su dramski umjetnici Dragan Despot i Anja Šovagović Despot.
Napomenuvši kako su HNK i Dramsko kazalište zaboravili na svoje glumačke velikane, Međimorec je ocijenio kako je večerašnji skup "svojevrsna borba protiv zaborava" na Šovagovića koji je bio "vulkanski glumački temperament s elementarnom i prirodnom genijalnošću".
Živimo u vremenu nametnutoga zaborava, rekao je redatelj Paro naglasivši kako je Šovagović bio autentični glumac.
Podsjetivši na Šovagovićevu ulogu u Krležinu „Kolumbu“ dodao je kako ga je Krleža nakon izvedbe upitao – gdje ste našli ovog „provincijalnog Mefista“? „Krleža je bio ljut na Šovagovića jer mu je negdje prigovorio životnu neutemeljenost tema iz Glembayevih“, rekao je.
Hrovat smatra kako je Šovagović bio jedan od najvećih hrvatskih glumaca 20. stoljeća. „Ograničenja nametnuta vlastitom narodu osjećao je kao osobne lance“, napomenuo je.
Antonija Bogner-Šaban istaknula je kako je Fabijan Šovagović bio glumac "duboko zaorane brazde". „Njegove su uloge vrhunci hrvatskoga glumišta“, ocijenila je.
Fabijan Šovagović (Ladimirevci, 1932. - Zagreb, 2001.) jedan je od najvećih hrvatskih glumaca čija su ostvarenja tijekom više desetljeća obilježavala i određivala smjer i kvalitetu hrvatskog glumišta. Bio je član kazališta "Gavella", HNK u Zagrebu, a sudjelovao i u radu "Teatra u gostima" te djelovao kao slobodni umjetnik. Neka od njegovih najpoznatijih ostvarenja su uloge u predstavama "Lenjin", "Skup" i "Dundo Maroje", a u TV-serijama "Prosjaci i sinovi", "Kuda idu divlje svinje", "U registraturi" i "Đuka Begović".