Izložba je organizirana u povodu 250. obljetnice rođenja Danijela Mirka Bogdanića i 200. obljetnice dovršetka Lipszkyjeva zemljovida Ugarske.
Bogdanićev izvanredan znanstveni rad na izložbi je predstavljen replikom Lipszkyjeva zemljovida u cijelosti, s nekoliko izvornih bogato ilustriranih listova te s 38 kaširanih panoa. Tu je i korespondencija s raznim ustanovama, podatci o školovanju, molbe za zaposlenje i drugo.
Izložbu je otvorio ministar kulture Božo Biškupić, istaknuvši kako je Bogdanić svojim radom i postignućima zadužio i obvezao svoj narod. Pozdravio je otvorenje izložbe koja je ujedno pokušaj da se podsjeti i otkloni povijesna nepravda kojom je taj znanstvenik gotovo zaboravljen. Rekao je da je u Mađarskoj postavljen spomenik Bogdaniću, što bi bilo primjereno i za Viroviticu, Bogdanićev rodni grad.
Izložbu su zajedno organizirali NSK, Hrvatski državni arhiv te Mađarski državni arhiv, čiji je ravnatelj Reisz T. Csaba, ujedno i autor izložbe. Govoreći o tom međunarodnom projektu, Csaba je podsjetio kako je na izradi Lipszkyjeva zemljovida Ugarske sudjelovalo oko 150 osoba. Možemo reći da ni jedan historiografski projekt nije istražen kao ovaj, kazao je Csaba.
Kruna Bogdanićeva znanstvenog rada jest rad s vojnim časnikom Monarhije Janom von Lipszkym na izradi velikoga preglednog zemljovida Kraljevine Ugarske. Lipszky je angažirao Bogdanića na geodetsko-astronomskim mjerenjima te ga je 1798. austrijski car i službeno imenovao carskim mjernikom. Od 1799. do 1801. trajao je mjernički rad na terenu i izračunavanja, a 1802. Bogdanić umire. Lipszky je dovršio zemljovid i objavio ga 1806. u Pešti, u 12 dijelova, izrađen tehnikom bakroreza. Nacionalna i sveučilišna knjižnica ima taj zemljovid u nekoliko primjeraka.
Danijel Mirko Bogdanić, hrvatski matematičar, astronom i geodet, rođen je 5. studenoga 1760. u Virovitici, a umro je 31. siječnja 1802. u Budimu. Školovao se u Pešti gdje je na sveučilištu i doktorirao iz matematike i astronomije. Godine 1792. tiskao je svoje važno povijesno djelo na hrvatskom jeziku pod naslovom "Dogodjaji svieta, Dio I.", primjerak kojega se čuva u NSK. U NSK drže da je značenje toga djela veliko, ne samo zbog činjenice da je potkraj XVIII. stoljeća napisano i tiskano na hrvatskome jeziku u Beču već i zbog gotovo suvremenog multidisciplinarnog pristupa znanosti. Osobito je važno istraživanje i tumačenje astronomskog i geografskog pojma zemljopisne širine, odnosno mjerenja geografskih koordinata, koje će odrediti njegov daljnji znanstveni i stvaralački put.