Zbog opsežnih završnih riječi i predmeta u cjelini, sudac Ante Ujević najavio je da će sudsko vijeće presudu objaviti u petak, 22. listopada.
Zamjenica županijske državne odvjetnice Ljubica Fiškuš-Šumonja u završnoj je riječi ustvrdila da su okrivljeni carinici katkad samostalno, a katkad i zajedno ovjeravali žigom i potpisivali carinske deklaracije kako bi lažno prikazali da je uvozna roba provezena kroz Hrvatsku u BiH. Bio je to posao fiktivnog izvoza, a roba je ostala u Hrvatskoj da bi se prodavala bez carinske pristojbe i PDV-a te je upravo za taj iznos carine i PDV-a oštećen državni proračun, rekla je Fiškuš-Šumonja. Šteta iz optužnice umanjena je sa 6,4 na 5,8 milijuna kuna, a do novog se iznosa, kako je rekla Fiškuš-Šumonja, došlo knjigovodstveno–računovodstvenim vještačenjem.
Svih je deset branitelja u završnim riječima tražilo oslobađajuću presudu jer je, po njihovim tvrdnjama, dokazni postupak bio manjkav te uopće nije utvrđeno gdje je završilo gotovo tisuću tona robe, čak ni kome je ona bila namijenjena, osim da su kao uvoznici u BiH deklarirane tvrtke koje nisu niti registrirane za uvozno-izvozne poslove.
Vlatko Nuić, odvjetnik prvookrivljenoga Bernarda Ivanića, rekao je tražeći oslobađajuću presudu da se na temelju tako malog broja izvedenih dokaza ne može suditi nikome, a ako presuda ipak bude osuđujuća, dodao je, "svi smo u opasnosti jer bi se sutra na temelju istih takvih dokaza moglo suditi bilo kome od nas". Posebice se usprotivio tome da se provedu svi dokazni prijedlozi tužiteljstva, a odbiju prijedlozi obrane da se barem pokuša utvrditi na čijem je crnom tržištu roba završila, to jest da se ispitaju špediteri i vlasnici robe. Takav je postupak nazvao "uskraćenim pravom na jednakost oružja za obje strane".
S tim u vezi, odvjetnik Marko Reškovac u završnoj je riječi obrane Ivana Trbuščića podsjetio da se krajem 90-ih godina roba prodavala u Hrvatskoj višestruko skuplje nego u BiH, primjerice u Velikoj Kladuši, te da je "znatno vjerojatnije da za konkretnu robu nije zakonito funkcionirala carinska služba u BiH" i da njihovi carinici nisu evidentirali ulaz robe. Sve do 2001. godine BiH i RH nisu imale uređena carinska pitanja, uslijedile su međusobne uredbe i ugovori, a tek su 2004. godine ta pitanja uređena odgovarajućim zakonima, rekao je Reškovac.
Okrivljeni carinici su Bernard Ivanić, Davorin Plavetić, Ivan Trbušić, Jure Vuković, Ivica Cindrić, Željko Butorac, Ivan Brozinić, Stjepan Košavić, Mario Omrčen i Miroslav Paulić.