On je tako opravdao svoju reputaciju "svađalice", što je i značenje njegova imena na arapskom, i neuobičajenu sudbinu koja ga je dovela iz siromašne pokrajine na čelo države a na kraju i u američke tamnice i smrt.
Sadam je bio vladar kojega se vlastiti narod bojao više nego ijedan drugi narod svojeg vođe. Iračani su bili prisiljeni svakog dana slušati trijumfalističke slogane i bezočne pohvale na račun predsjednika kojega se prikazivalo kao plemenitog viteza koji Arape vodi u borbi protiv nevjernika ili kao kalifa iz 8. stoljeća koji je osnovao Bagdad.
Bivši irački diktator rođen je 28. travnja 1937. godine u seocetu Al-Awji nedaleko od Tikrita, sjeverno od Bagdada. U politiku i socijalističku stranku Ba'as ušao je kao vrlo mlad, a 1959. godine sudjelovao je u neuspješnom pokušaju ubojstva premijera Abdel-Karima Qasima, nakon čega je bio prisiljen pobjeći iz zemlje.
Devet godina poslije toga, tijekom kojih je bio čak i zatvaran, Sadam zajedno sa svojom strankom dolazi na vlast i uskoro se izborio za mjesto u najvišem organu vlasti u državi - Revolucionarnom zapovjednom vijeću, pri čemu već pokazuje bezobzirnu odlučnost, koja će obilježiti njegovu vladavinu.
Nakon što je godinama, bez obzira na predsjednika Ahmeda Hasana Bakra, stvarna vlast bila u njegovim rukama, Sadam je 1979. konačno ostvario životnu ambiciju, postavši i službeno stvarni vladar Iraka. I zatim je dao pogubiti desetke političkih protivnika i odmah pokazao kako će vladati.
Taktika izgrađivanja autoriteta zastrašivanjem i silom najužasnije je razmjere dobila pri pokušajima pacificiranja Kurda, kad je Sadam sustavno koristio kemijsko oruže ili kad je, gušeći pobunu šiita na jugu, cijele gradove sravnio sa zemljom.
Sadamovih gotovo četvrt stoljeća na vlasti obilježile su i tri teške greške u političkoj procjeni - napad na Iran u koji je krenuo samo godinu dana nakon što je postao predsjednik i koji je trebao biti samo brza operacija za okupaciju Šat al-Araba, a pretvorio se u dugotrajni iscrpljujući rat u kojem je Irak, tijekom osam godina, izgubio stotine tisuća ljudi i dobio goleme dugove.
Već dvije godine poslije, 1990., Sadam Husein je ušao u još pogubniju procjenu, kad je sukob s Kuvajtom oko cijene nafte odlučio riješiti okupacijom te zemlje, čime je izazvao Zaljevski rat. Ne obazirući se na istinu i činjenice, Sadam je godinama tvrdio da je taj sukob s međunarodnom zajednicom, koji je slikovito nazvao "Majkom svih bitaka", završio pobjedom Iraka.
Treća je greška bila i posljednja, odluka da prkosi američkom predsjedniku George W. Busu i cijeloj međunarodnoj zajednici stajala ga je invazije na Irak, gubitka vlasti i sinova, te potucanja po različitim skrovištima u zemlji. Američkoj potrazi i pokušajima atentata odolijevao je osam mjeseci da bi napokon u 13. prosinca 2003. bio pronađen u jednom podrumu u blizini Tikrita, njegova rodnog mjesta. Irački diktator nije pružao otpor pri uhićenju, a ponižavajuće slike njegova uhićenja obišle su svijet.
Nakon uhićenja, Sadam Husein je boravio u zatvoru sve do 1. srpnja 2004. kada se prvi put pojavio pred specijalnim iračkim sudom gdje je odbio potpisati dokumente koji su mu predočeni.
Istražni sudac tada je pročitao optužni prijedlog s popisom kaznenih djela za koja se Husein teretio da ih je počinio tijekom 35 godina koliko je vladao Irakom - za "zločine protiv čovječnosti" tijekom ubijanja Kurda (1988.), gušenja šiitske pobune (1991.), rata protiv Irana (1980-1988.) i invazije Kuvajta (1990.)
Sadam Husein bio je prvi predsjednik jedne arapske zemlje kojem se u zemlji sudilo za zločine protiv vlastitog naroda. On je na suđenju negirao legitimitet suda, a sebe i dalje prikazivao kao predsjednika države. Suđenje je bilo obilježeno brojnim Sadamovim štrajkovima glađu i brojnim odgodama suđenja. Bivši irački diktator u više je navrata štrajkao glađu, tijekom procesa ubijena su trojica njegovih branitelja i jedan njihov pomoćnik, a prvi sudac bio je smijenjen zbog pristranosti.
Sadam Husein je 5. studenoga osuđen na smrtnu kaznu, a ta je presuda izazvala brojne reakcije u Iraku i svijetu.