Strahuje se da bi smrt 66-godišnjeg Nijazova, nastupila zbog zastoja srca, mogla izazvati nestabilnost jer se on bio proglasio doživotnim predsjednikom i nije imenovao nasljednika.
"Nadamo se da će se prijenos vlasti obaviti sukladno zakonu, da će se očuvati naši odnosi s Aškabadom i da će nova vlada raditi za dobrobit Turkmenistana i stabilnost središnje Azije", kazao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.
Ruske vojne snage napustile su bivšu sovjetsku republiku nakon što se Nijazov 1999. distancirao od Moskve i povukao iz bilateralnog sporazuma o zaštiti granica iz 1993. godine.
Agencije su javile da će privremeno vlast preuzeti zamjenik predsjednika Gurbanguli Berdimuhamedov, a prema ustavu predsjednički izbori moraju se održati "najkasnije dva mjeseca" od imenovanja prijelaznog predsjednika. Dodaju da je izvanredno zasjedanje skupštine sazvano za 26. prosinca.
Turkmenistanska oporba u egzilu, koja se odbijala vratiti u zemlju u strahu od doživotnog zatvora, najavila je u četvrtak skori povratak.
"Vraćamo se avionom za dva do tri dana", kazao je predsjednik Republikanske stranke Nurmuhamed Hanamov, bivši veleposlanik Turkmenistana u Ankari, a na pitanje ne strahuje li za svoj život, odgovorio je da je "domovina najvažnija".
Uz izraze sućuti turski ministar vanjskih poslova Abdulah Gul izrazio je "nadu da će Turkmenistan prebroditi ovu kritičnu fazu i početi, na razborit način, novo razdoblje".
Gul je ocijenio važnim da država "koja privlači svjetsku pozornost svojim bogatim prirodnim izvorima, nastavi putem stabilnosti".
Okružen Kaspijskim morem, Kazahstanom, Uzbekistanom, Iranom i Afganistanom, Turkmenistan je 12. u svijetu po zalihama prirodnog plina i jedan od deset najvećih proizvođača pamuka, a raspolaže i ležištima nafte, zlata, platina i urana.
Rođen 1940. godine u siromašnoj radničkoj obitelji, Nijazov se školovao za inženjera. Posao je šef Komunističke partije 1985. i uspinjao se ljestvicom vlasti u toj srednjoazijskoj zemlji s 4,8 milijuna stanovnika na 488.000 četvornih kilometara.
Izgradio je kult ličnosti, teško pojmljiv u 20., a kamoli u 21. stoljeću. Osim što je sebe nazivao "pjesnikom" (autor je zbirki pjesama u slavu sebe, povijesti i ljepote svoje zemlje), "nacionalnim herojem", "Turkmenbašijem" (vođom svih Turkmena), Nijazov je junaštvom obuhvatio i pokojne roditelje. Proglasio ih je nacionalnim herojima a neke je mjesece i dane u tjednu imenovao u slavu svoje majke i oca.
Napisao je i Ruhnamu, svojevrsnu Bibliju za sunarodnjake, zbirku naputaka za dužnosnike, školarce i studente. Iako mu je taj duhovno-politički vodič preveden na više od 30 jezika, Nijazova na Zapadu ne pamte po književnim dometima već po teškim kršenjima ljudskih prava i totalitarnom režimu kakav je uveo nakon raspada SSSR-a u svojoj domovini u kojoj ga ipak cijene jer je očuvao stabilnost u okruženju Irana i Afganistana.