Nakon svih poznatih političkih i drugih devijacija u tadašnjem jednopartijskom sustavu, Hrvatsko proljeće značilo je, premda u sklopu tog istog sustava, istinski demokratski pokret, rekao je Predsjednik u govoru pred sudionicima skupa na zagrebačkom Sveučilištu.
To je razdoblje bilo nepravedno zapostavljeno i nedovoljno istraženo u hrvatskoj historiografiji, rekao je Mesić izrazivši uvjerenost da će skup pridonijeti pronalaženju odgovora na brojna pitanja o tom vremenu.
Taj pokret je nesumnjivo vodio redefiniranju političkih, a onda i gospodarskih odnosa u tadašnjoj Hrvatskoj i Jugoslaviji. Bila je riječ i o tome da republike, pa tako i Hrvatska u jugoslavenskoj federaciji napokon započnu zaista raspolagati svojim resursima i svojim dohotkom te da se tadašnji Savez komunista demokratizira, decentralizira i deunitarizira. Pokojni Miko Tripalo prepoznao je tu potrebu i zastupao je u tadašnjim političkim forumima i na javnoj sceni zajedno sa Savkom Dabčević-Kučar i mnogim drugim hrvatskim političarima toga vremena, rekao je Mesić.
Tripala njegovo životno djelo svrstava među najvažnije hrvatske političara prošloga stoljeća, a svakako je jedan od prvaka hrvatske politike druge polovice šezdesetih i početka sedamdesetih godina, naglasio je Mesić, dodavši da je Tripalova uloga neraskidivo vezana sa značenjem i ulogom Hrvatskoga proljeća.
Nažalost, pokret je doživio slom, kojemu razloge treba tražiti u nespremnosti tadašnjega jugoslavenskog političkog i vojnog vrha da prihvati promjene, kao i u nezrelosti dijela sudionika "proljeća", koji nisu bili na političkoj visini u tom povijesnom trenutku, ocijenio je Mesić.
Ipak Hrvatsko proljeće ostavilo je pozitivan trag, utjecalo je na donošenje ustavnih promjena 1974., u kojima su dijelom prihvaćene i one za koje su se zauzimali "proljećari" i koje su napokon stvorile osnovu za razdruživanje jugoslavenskih republika i osamostaljenje Republike Hrvatske 1991.
Nakon sloma Hrvatskog proljeća mnogi njegovi sudionici završili su u zatvoru, a oni koji su izbjegli tu sudbinu, bili su prisiljeni na šutnju sve do demokratskih gibanja potkraj osamdesetih i napokon samih demokratskih promjena 1990., kazao je Mesić.
Ponovno uključivanje mnogih sudionika Hrvatskog proljeća u demokratski proces nije bila stvar političke nužde i prisile ili želje za vlašću, nego iskren odaziv istinskih demokrata i domoljuba. Velikoj većini zajedničko je bilo da su se cijelo vrijeme uporno zauzimali da se hrvatsko društvo razvija kao demokratsko društvo. Borili su se da u Hrvatskoj nitko ne bude neslobodan i ugrožen, jer su dobro znali što je to nesloboda i ugroženost, i nacionalna i ljudska i egzistencijalna, ustvrdio je Mesić.
Nagradu Centra za demokraciju i pravo "Miko Tripalo" za doprinos u razvoju demokratizacije dobio je Radio 101 koji se, kako je rečeno u obrazloženju, pokazujući hrabrost, nepristranost i kreativnost odupirao pokušajima stavljanja pod kontrolu, a što se najbolje vidjelo kada su ga građani masovno poduprli prije deset godina.