Upozorio je da je suvremeni je čovjek, zadivljen nekim znanstvenim otkrićima, često ponesen slobodom bez odgovornosti. Ali već se naslućuje da ga podsvjesna bojazan od "mogućeg" vraća onoj izvornoj odgovornosti i potiče da se uklopi u hijerarhiju odnosa Stvoritelja i stvorenja, napominje Jezerinac ističući da je potrebno stalno otkrivati vječne vrednote i ideale, koji svoj temelj imaju u ispravnoj savjesti i Objavi, te se za njih opredjeljivati i dosljedno ih svojim životom javno svjedočiti.
Jezerinac smatra da su znanstvena otkrića dovela čovjeka pred pitanja: "Imamo li pravo na apsolutno eksperimentiranje i dokle seže naša sloboda u ostvarivanju mogućnosti? Smijemo li sve ono što možemo?" Očito je da čovjek, kao slika sličnosti Božje, ima mogućnost doseći i samu bit stvari, ali je pitanje je li mu dopušteno tu bit i mijenjati. Nije li tu potrebno u svjetlu etičko-moralnoga zakona posvijestiti da je čovjek samo stvorenje i da nema pravo "igrati se Stvoritelja", kaže vojni biskup.
Jezerinac drži da je čovjek pozvan na zrelost koja će se ravnati odgovornošću prema svojim činima i za posljedice koje iz njih izlaze. Tek zrela osoba, koja je spremna u potpunosti sagledati svoje djelovanje i posljedice svojih djela, moći će s odgovornošću prihvatiti spoznaje i istraživanja te ostati duboko odgovorna za svoje čine, rekao je biskup.
Ocijenio je da bolno iskustvo kršćanske civilizacije, posebno u drugoj polovici XX. stoljeća, pokazuje kako je čovjek, pod utjecajem medijskog nametanja raznih modela "bijega od Boga", u nezreloj čežnji za apsolutnom slobodom od svih auktoriteta i obveza, uletio u "pubertetsku krizu" težnje za slobodom bez odgovornosti.
Spomenuo je pritom da se naglašavaj ljudska prava, potpisuju se deklaracije o pravima djeteta, ističe se čovjekovo pravo na život od začeća do prirodne smrti, neprestano se govori o pravima radnika, o pravima žene i o njezinu dostojanstvu i sl., a istodobno kao da čovjek nikada nije imao manje prava nego danas.
Kao poseban hrvatski "tranzicijski" problem Jezerinac je istaknuo "u nebo vapijući praksu pojedinih bahatih poslodavaca koji iskorištavaju radnike, prisiljavajući ih ucjenom otkaza da rade ne za pravednu ili obiteljsku plaću - kako ističu pape u svojim socijalnim enciklikama - nego za mizernu plaću". Uz to, kad je riječ o isticanju prirodnog prava čovjeka na nedjelju kao dan odmora, koji za vjernika ima i duhovnu dimenziju, Crkvi se čak oduzima pravo da na temelju Božjeg zakona brani dostojanstvo čovjeka, ustvrdio je Jezerinac.
Govoreći o cjelovitom duhovnom dobru hrvatskog vojnika i policajca, Jezerinac je rekao kako "i razne misije izvan Hrvatske mogu biti velika prigoda za tiho svjedočenje duhovnih vrednota koje je hrvatski narod od stoljeća sedmog živio u povezanosti s Katoličkom Crkvom". Tako djelatnici u postrojbama Hrvatske vojske, sa zadaćom uspostavljanja mira u nemirnim krajevima, mogu uzornim kršćanskim svjedočenjem pridonijeti da se "po svem svijetu" i "svemu stvorenju" proširi Radosna vijest i pospješi upoznavanje Krista kao Spasitelja te izgradnja evanđeoskog novog poretka, stoji, uz ostalo, u božićnoj poslanici vojnog biskupa Jurja Jezerinca.