Naime, statistika je prošle godine po prvi put u Hrvatskoj provela anketu o trošku rada u skladu s uredbama EU.
Statistički ukupni trošak rada zbroj je plaća i nadnica (koje čine bruto plaće, naknade plaća za vrijeme godišnjeg odmora, regres, jubilarne nagrade i isplate u naravi), socijalnih naknada, troškova obrazovanja i ostalih troškova, a od čega se oduzimaju subvencije.
U strukturi troška rada, nakon plaća i nadnica, slijede socijalni doprinosi sa udjelom 15,7 posto, što je prosječan mjesečni iznos od 1.238 kuna po zaposlenom.
Socijalni doprinosi obuhvaćaju indirektne doprinose, odnosno zakonom propisane doprinose za socijalno osiguranje i dodatne isplate na teret poslodavca namijenjene socijalnoj sigurnosti zaposlenika, kao i direktne doprinose, odnosno naknade plaća za vrijeme bolovanja, otpremnine za umirovljenje i solidarnu pomoć i sl.
Udio od 1,1 posto ili prosječno mjesečno po zaposlenom 84 kune odnosi se na obrazovanje i ostale troškove, pri čemu se 45 kuna odnosi na troškove obrazovanja, a 39 kuna na ostale troškove (troškovi zapošljavanja novih zaposlenika i troškovi za zaštitnu i radnu odjeću).
Svi ti troškovi čine ukupan trošak rada, no od njih treba oduzeti subvencije koje Državni zavod za statistiku procjenjuje na prosječnih 80 kuna mjesečno po zaposlenom.
Subvencije uključuju sve vrste subvencija dijela troška rada od države ili drugih poduzeća, društava ili organizacija iz Hrvatske ili inozemstva, a isključuje subvencije koje pokrivaju doprinose i plaćanja za socijalnu sigurnost, troškove obrazovanja i refundiranje sredstava od strane HZMO-a i HZZO-a.
Državni zavod za statistiku objavio je i prosječni mjesečni trošak rada po izvršenom satu rada i on je za 2004. iznosio 52,29 kuna, pri čemu se na plaće i nadnice odnosi 44,06 kuna, na socijalne doprinose 8,20 kuna, troškove obrazovanja 0,30, a ostale troškove 0,26 kuna. Subvencije pak po izvršenom satu rada statističari procjenjuju na 0,53 kune.
Statistika također pokazuje da je najveći trošak rada po zaposlenom i po izvršenom satu rada u uslužnim djelatnostima - 8.309 kuna po zaposlenom, odnosno 55,22 kune po izvršenom satu rada), a najmanji u nepoljoprivrednim djelatnostima - 7.251 kuna, odnosno 47,70 kuna.
Prema područjima djelatnosti, najveći je trošak rada po zaposlenom u financijskom posredovanju i iznosi 12.220 kuna, a najmanji u djelatnosti ribarstva, 6.423 kune.
Statistički podatci za 2004. pokazuju i da su financijsko posredovanje i rudarstvo i vađenje dvije djelatnosti u kojima se najviše mjesečno izdvajalo i za obrazovanje, 124, odnosno 117 kuna, dok se u djelatnosti građevinarstva na troškove obrazovanja odnosi tek 18 kuna.
Statistika prosječnog mjesečnog troška rada po zaposlenom prema djelatnostima također pokazuje da po visini subvencija, koje smanjuju trošak rada, prednjači djelatnost prijevoza, skladištenja i veza u kojoj su subvencije 342 kune, a s procijenjenih 219 kuna slijede ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti.
Statistički nepouzdana je procjena da su subvencije u poljoprivredi prosječnih 19 kuna mjesečno po zaposlenom.
Anketa o trošku rada, prema ocjeni statističara, trebala bi omogućiti poslodavcima i kreatorima ekonomske politike uvid u stanje i strukturu troška rada na domaćem tržištu rada i njihovu usporedbu s međunarodnim tržištem rada, naročito zemljama članicama EU. Rezultati će, kako se napominje, također pokazati utjecaj zakonskih odredbi na visinu troška rada koji poslodavac ima prilikom zapošljavanja novih zaposlenika.
Okvir izbora za statističko istraživanje bile su sve pravne osobe s najmanje 10 zaposlenih, a taj je okvir stratificiran prema pretežnoj djelatnosti i prema veličini i konačno je u anketi sudjelovalo 3.428 pravnih osoba.