Posljednji svjedoci na suđenju Hrvoju Petraču, Ivanu Matekoviću i ostaloj četvorici bili su braća boksači Boris i Borna Katalinić.
Prvi je na upit suca zagrebačkog Županijskog suda Ivana Turudića izjavio da je optužene Ivana i Libera Matekovića posljednji put vidio 19. veljače 2004. na boksačkom treningu, četiri dana prije otmice maloljetnog sina umirovljenog generala Zagorca. Kazao je da su toga dana sva trojica telefonom razgovarali s njegovim bratom koji je nastupao na Europskom boksačkom prvenstvu u Puli.
Borna Katalinić je to potvrdio, rekavši kako ga je Ivan Mateković tješio nakon poraza.
Budući je Borna Katalinić počeo pričati ne čekajući pitanja, suca Turudića je zanimalo kako je znao o čemu će biti ispitivan i je li prethodno razgovarao s nekim o onome o čemu treba svjedočiti.
Svjedok je odgovorio da ni s kim nije razgovarao te da je očekivao da će biti pitan upravo o onome o čemu je i govorio. Dodao je kako je tijek suđenja isključivo pratio iz medija.
Braću Katalinić je za svjedoke predložio branitelj braće Mateković, odvjetnik Milenko Umičević. Oni su trebali potvrditi obranu Libera Matekovića koji tvrdi da nije sudjelovao u otmici te da je u to vrijeme redovito odlazio na boksačke treninge.
Ponovljeno suđenje za otmicu počelo je krajem rujna ove godine. Prvooptuženi Ivan Ico Mateković priznao je krivnju, dok su se ostala petorica optuženika, među kojima i Hrvoje Petrač, izjasnili da nisu krivi.
Odgovornost za otmicu preuzeo je Petračev sin Novica koji je za to nedjelo pravomoćno osuđen na tri i pol godine zatvora.
Osim za otmicu Zagorčeva sina, Ivan Mateković je optužen i za organiziranje kriminalne skupine koja je planirala otmice djece još nekih bogatih građana.
Hrvoja Petrača se tereti da je znao za tu skupinu te je organizirao prvooptuženog da otme sina svog dugogodišnjeg prijatelja Zagorca.
Uz njih i Libera Matekovića, na optuženičkoj klupi su i Marinko Gošuljević, Siniša Ježovita i Stevo Smrček.
Zagorčev sin otet je 23. veljače 2004. ispred obiteljske kuće na Pantovčaku, a otmičari su ga pustili četiri dana kasnije, nakon što je njegov otac platio 750 tisuća eura, odnosno polovicu tražene otkupnine. Novac do danas nije pronađen.