S ocjenom 3,4 Hrvatska se nalazi na 69. mjestu od 163 zemalja obuhvaćenih istraživanjima u kojemu najniža ocjena označava percepciju visoke korupcije, a deset označava slab stupanj korupcije.
U hrvatskom susjedstvu Austrija je svrstana na visoko 11. mjesto, Mađarska na 41., a Italija na 45. mjesto. Od bivših jugoslavenskih republika visoko je mjesto, 28. pripalo Sloveniji s indeksom 6,4. Iza Hrvatske su Srbija na 90. mjestu, Bosna i Hercegovina na 93., te Makedonija na 105. mjestu.
Korupcija je najmanja u Finskoj, Islandu i Novom Zelandu koji su prikupili najviše ocjene - 9,6.
Prema Barometru korupcije, koji je jučer predstavio Transparency International Hrvatske (TIH), hrvatski građani najkorumpiranijim sektorima smatraju pravosuđe i zdravstvo, a najmanje korumpiranim crkvu i nevladine udruge.
Međunarodnim danom borbe korupcije obilježava se dan kada je prije tri godine u Meridi u Meksiku potpisana Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije.
Među prvim potpisnicima bila je i Hrvatska koja je, kao 14 zemlja, Konvenciju ratificirala 4. veljače prošle godine. Konvencija je stupila na snagu 14. prosinca 2005. nakon što ju je ratificirala i trideseta zemlja potpisnica.
Kako je navedeno u preambuli Konvencije, ona je međunarodni odgovor na korupciju kao "nadnacionalni fenomen koji utječe na sva društva i sva gospodarstva, tako da je za njenu prevenciju i kontrolu ključna uspostava međunarodne suradnje".
To je prvi globalni pravni instrument usmjeren protiv korupcije i sveobuhvatni dokument koji uključuje mjere prevencije i kriminalizacije korupcije, kao i međunarodnu suradnju na njenom suzbijanju.
Velika važnost Konvencija pridaje prevenciji, pri čemu su predočene mjere usmjerene suzbijanju korupcije i u javnom i u privatnom sektoru.
U javnom sektoru Konvencija poziva na uspostavu protukorupcijskih tijela i potiče transparentnost u političkom financiranju. Osigurači javnog sektora uključuju i zapošljavanje utemeljeno na zaslugama, etičke kodeks i prikazivanje imovine. Sukob interesa je spomenut među ograničenjima u zapošljavanju javnih dužnosnika po napuštanju javne službe.
Konvencija također zahtijeva transparentnost i odgovornost u pitanjima javnih financija i javnih nabavki, te postavlja kriterije za posebno kritična područja javnog sektora, kao što je sudstvo.
Javnost mora imati pristup informacijama kao i kanale za prijavljivanje slučajeva kršenja Konvencije, a od država se također traži osiguravanje zaštite za svjedoke i tzv. zviždače, odnosno osobe koje javno ukazuju na kriminal i korupciju u svojoj sredini.
Također se traži poduzimanje mjera koje će pomoći praćenju, zamrzavanju, oduzimanju i konfiskaciji sredstava zarađenih korupcijom.