NASA-in tim za lunarnu arhitekturu odlučio je kako bi bilo bolje uspostaviti bazu nego izvoditi pojedinačne letove na Mjesec, poput onih iz programa Apollo iz šezdesetih i sedamdesetih godina, kazala je Dala.
Pojačana Sunčeva svjetlost na polovima omogućila bi bolje korištenje Sunčeve energije za pogon baze. Tim znanstvenika NASA-e vjeruje kako bi astronauti mogli koristiti prirodne resurse Mjeseca da bi održavali bazu, te kako bi je mogli koristiti za pripreme misije na Mars. Iz nje bi se moglo kretati i u pohode na druge lokacije po Mjesecu, rekla je Dale.
Njezin pomoćnik Doug Cooke kazao je kako je jedna od obećavajućih lokacija za bazu, krater Shackleton na južnom polu. Osim što je područje stalne svjetlosti, ono graniči i s tamnom stranom Mjeseca na kojoj bi moglo biti zaleđene vode.
Drugi pomoćnik, Scott Horowitz, rekao je kako bi cilj bio izvesti prvu misiju na Mjesec do 2020. godine, i početi s kraćim boravcima četveročlane posade koja bi postavila bazu. On je procijenio kako bi od 2024. ljudsko prisustvo na Mjesecu moglo postati stalno, te da bi se posade rotirale kao što to sada čine na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ICC).
Prije misije na Mjesec s ljudskom posadom, NASA planira seriju robotiziranih misija. Prva takva misija, koja bi koristila orbiter za izviđanje Mjeseca, planira se za 2008. godinu.
Orbiter je dizajniran tako da snima mape visoke rezolucije, traži dobre lokacije za spuštanje na Mjesec i traga za ledom i drugim resursima.
NASA je objavila kako bi važan dio misije na Mjesecu trebalo biti i međunarodno sudjelovanje, zbog kojeg će kontaktirati druge zemlje.