Govoreći na duhovit način taj je svjetski priznati književnik istaknuo kako je za njega prevođenje isto što i pretvaranje teksta u film, glazbu ili balet.
Umberto Eco je tom prigodom kazao kako je napisao knjigu koju je utemeljio na konkretnim primjerima da bi zatim došao do teorijskih zaključaka vezanih za prevođenje s jednog jezika na druge uz temeljno načelo prevođenja a to je pregovaranje.
Slikovito govoreći kazao je kako se prevođenje može smatrati svojevrsnim "cjenkanjem na tržnici Dalekog istoka oko cijene tepiha" kada su nakon pregovaranja između prodavača i kupca u konačnici obojica zaradila, jer je cijena robe viša od njezine vrijednosti, a kupac je ipak platio manje nego što je prodavač na početku tražio.
"Kod prevođenja je važno odrediti ono što se od izvornog teksta mora sačuvati dok ono što se mora izgubiti treba dovesti do prednosti na drugoj strani, odnosno na jeziku na koji se djelo prevodi" - istaknuo Umberto Eco, dodavši da izvorna djela nikada ne stare, dok se prijevodi moraju mijenjati kao i načini pregovaranja.
Njegov prevoditelj, talijanist, Nino Raspudić kazao je kako se prevodeći Umberta Eca, čiji se prijevod našao u sklopu biblioteke Facta (Algoritam), u jednom smislu suočio s teškoćom prevođenja, jer se radilo o materiji metaprijevoda, pa je "morao primijeniti razne akrobacije". S druge strane, dodao je Raspudić, prevoditi Umberta Eca bilo je lako jer je njegova misao lucidna, jasna i lijepo artikulirana.
Umberto Eco rodio se 1932. godine u Alessandriji, gradiću u Piemonteu. Doktorirao je filozofiju u Torinu, predavao je estetiku i semiotiku na sveučilištima u Torinu, Milanu, Firenci i Bologni, pisac je brojnih i svjetski utjecajnih rasprava s područja estetike, semiotike, komunikologije i književne teorije.
Ecovo remek djelo naslovljeno "Ime ruže", objavljeno 1980. godine, oduševilo je i kritičare i publiku. Taj je roman ubrzo dobio status svjetskog romana postmoderne književnosti. Kao semiotičar, Eco je poznat po svojem doprinosu u istraživanju teorije simbola/znakova.