Vice Vukov, koji se od tragične nesreće prije godinu dana nalazi u komi, u toj monografiji analizira politiku miroljubive koegzistencije bivše države, kako naziva pokret nesvrstanih i aktivno sudjelovanje Jugoslavije u tom pokretu, a koje je, tvrdi autor, imalo pozitivne konotacije na državnu vanjsku i unutarnju politiku.
To se, kaže Vukov u knjizi, prije svega odnosi na uspješno balansiranje Josipa Broza Tita između Varšavskog i Atlantskog pakta, kojim je za Jugoslaviju osigurao nesvrstanost od oba bloka, a na unutarnjo-političkom planu neutralizirao silnice, nacionalne i gospodarske, koje su 30-tak godina kasnije uništile Jugoslaviju.
Knjiga ima i povijesni karakter, koji se posebno očituje u promišljanjima Vice Vukova da bi, da je zaživio legendarni dogovor Staljina i Churchila o raspodjeli utjecaja između Zapada i Istoka, Hrvatska, zbog političkog vodstva uglavnom 'odgojenog' u Moskvi, zajedno s BiH pripala Istoku, dok bi Srbija zbog kraljevskih veza Karađorđevića s britanskom krunom pripala zapadnom bloku.
Autor pozitivne posljedice jugoslavenske nesvrstanosti vidi i u tezi da su komunisti, zbog ispravne nacionalne politike u Drugom svjetskom ratu, u Jugoslaviji uspjeli organizirati najjači otpor nacizmu i fašizmu te pritom osigurati većinsku potporu u svim narodima Jugoslavije.
Takva teza, kazao je na predstavljanju pravni stručnjak Ivo Josipović, koji je napisao predgovor knjige, neće se dopasti hrvatskoj desnici niti Vukovovim prijateljima iz Hrvatskog proljeća, koji, smatra, ne mogu prihvatiti da je Vukov prišao socijaldemokraciji i SDP-u.
Vice Vukov, ocijenio je Josipović, svoj je politički angažman opjevao u svojoj možda najpopularnijoj skladbi "Moja zemlja", tvrdeći da Hrvatsku ne može grijati samo zastava, već i socijaldemokracija te ekonomski prosperitet.
Predsjednik SDP-a Ivica Račan je za Vukova, koji je gotovo dvije godine (do nesreće) sjedio u SDP-ovim saborskim klupama, kazao da je istinski domoljub "koji je tražio ljude i socijalnu pravdu za njih". "Samo neupućeni mogu biti iznenađeni što je takav Vice prišao socijaldemokraciji", rekao je Račan.
Istaknuo je da je Vice Vukov u Saboru rijetko istupao, ali da su njegovi govori bili "mali eseji".
I Račan i Josipović naglasili su to što Vukov, unatoč tomu što mu je jugoslavenska vlast nakon Hrvatskog proljeća zabranila javne nastupe i umjetničko djelovanje, u knjizi nije govorio osvetnički i ogorčeno, već realno i argumentirano.