Istaknuo je to Sveto Marušić, stručnjak za područja poslovnog obrazovanja i upravljanja ljudskim resursima na današnjoj sjednici Gospodarskoga vijeća Komore Zagreb na temu "Obrazovanje kao konkurentnost".
Prema iznesenim podacima, na globalnoj ljestvici konkurentnosti Hrvatska zauzima 51. mjesto, a po visokom obrazovanju svrstana je na 44. mjesto, s oko 11 posto fakultetski obrazovanog stanovništva.
Po mišljenju Marušića taj postotak i nije tako loš, mada bi hrvatski cilj trebao biti doseći zemlje srednje Europe u kojima je prosjek visoko obrazovanih oko 25 posto.
Veliki problem Marušić vidi u čak 45 posto hrvatskog stanovništva koje ima završenu tek osnovnu školu ili je bez primarnog obrazovanja, što se danas u tehnološkom pogledu smatra nepismenošću.
Stoga, bitnim drži promjenu svijesti kako bi se školovanje i znanost s dna ljestvice glavnih hrvatskih problema današnjice popelo na vrh, te percipiralo kao primjerice nezaposlenost ili nizak životni standard.
Stavovi prema obrazovanju nisu ništa povoljniji ni na razini hrvatskoga korporativnog sektora, gdje 60 posto tvrtki nema nikakvih programa poslovnog usavršavanja. Sliku stanja popravljaju tek one uspješne domaće kompanije i one u stranom vlasništvu koje slijede europsku tezu da pravo učenje počinje zaposlenjem, kazao je Marušić.
Temeljem provedenog istraživanja, drži da oko 40 posto tvrtki u Hrvatskoj ima zadovoljavajuće programe obrazovanja uz rad, iako tek njih 20 posto organizira obrazovanje menadžera.
Što se pak zaposlenika tiče, na ljestvici od ukupno 13 rangiranih motiva za rad, obrazovanju je pripalo tek 11. mjesto. Na prvom s 84 posto vode plaće, a slijede dobri rukovoditelji, međuljudski odnosi, stalnost zaposlenja itd.
Po njegovom mišljenju, minimalni sustav obrazovanja u tvrtkama morao bi se organizirati na tri razine. Prva bi bila menadžersko obrazovanje, druga razina je stjecanje dodatnih znanja za konkurentnost, dok treća obuhvaća osposobljavanje za standard uspješnosti poduzeća.