Ljuban Zorić, koji se ranije zvao Mirko Marjanović, osuđen je za ubojstvo nevjenčane supruge, koju je ubio s dva hica u glavu iz neposredne blizine, na 15 godina zatvora, dok je za ubojstvo njezine kćeri osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora od 25 godina.
Prvostupanjski sud Zoriću je izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od alkoholne ovisnosti, te mu je odredio pritvor do pravomoćnosti presude.
U obrazloženju presude predsjednica sudskog vijeća sutkinja Melita Avedić navela je da je Zoriću tog 26. travnja ove godine oko 11 sati u dvorištu obiteljske kuće Mirjana Lukačević rekla da ne želi više živjeti s njim jer se opija i ne priznaje njezinu djecu iz prijašnjeg braka. Njihova izvanbračna veza, navela je sutkinja, bila je obilježena prekidima, mirenjima i Zorićevim alkoholiziranjem, a okrivljenik nije mogao prihvatiti takvu odluku, te ju je ubio s dva hica iz pištolja i uzeo pravdu u svoje ruke.
"Okrivljenik nije stao na tome, već je s dva hica u glavu iz neposredne blizine ubio i Mirjaninu kćer Mariju, koja se protivila izvanbračnoj vezi svoje majke i okrivljenika, te je podržavala majku da prekine tu vezu, a nakon što joj je ubijena majka, pokušala je pobjeći i skloniti se u kuću, ali ju je Zorić sustigao i ubio", rekla je sutkinja Avedić.
Njegovu krivnju naveli su svjedoci Josip i Nikola Ljubičić, kao i sudsko-medicinski, balistički i psihijatrijski vještaci, koji su, po mišljenju prvostupanjskog sudskog vijeća, nesporno utvrdili da je Ljuban Zorić ubio Mirjanu Lukačević i njezinu kćer Mariju.
"Psihijatrijski vještak je utvrdio da je Zorić u vrijeme zločina bio u stanju smanjene ubrojivosti srednjeg stupnja, ali njegova ubrojivost nije bila sporna i dokazano je da su ubojstva počinjena iz bezobzirne osvete. Izvođenjem dokaza opovrgnut je iskaz vještaka da u vrijeme zločina nije znao što radi i da mu se pomutilo u glavi, jer je Mirjanu i Mariju Lukačević ubio s po dva hica iz neposredne blizine u glavu, što ima obilježja egzekucije i likvidacije, te to opovrgava Zorićev iskaz da je pucao nasumice", rekla je sutkinja Avedić.
Sudsko vijeće je kao otegotne okolnosti Zoriću iznijelo najviši stupanj krivnje, bezobzirnost i upornost kod počinjenja djela, a kao olakotne okolnosti dosadašnju neosuđivanost, stanje smanjene ubrojivosti i sudjelovanje u Domovinskom ratu.
Ljuban Zorić je mirno i bez riječi primio presudu, a u glavnoj je raspravi priznao ubojstva i pokajao se za njih.