Mimohod su predvodile obitelji dvojice ubijenih adolescenata i njihov prijatelj koji je s njima bježao pred policijom ali je preživio unatoč teškim opeklinama zadobivenima u trafostanici gdje su se sklonili.
U mimohodu je sudjelovalo i šezdesetak novinara iz cijelog svijeta, javila je agencija France presse i prenijela da su jedan imam na arapskom i jedan svećenik na francuskom molili pred trafostanicom gdje su dvojica mladića poginula.
Dok su organizatori u petak pozvali sudionike marša na razmišljanje o smrti Boune Traorea i Zyeda Benna, glasnogovornik francuske vlade optužio je medije za senzacionalizam, javila je agencija Reuters.
Glasnogovornik Jean-Francois Cope ocijenio je za France Inter da pretjerano medijsko izvještavanje ne odražava stvarno stanje života u francuskim predgrađima za koje je vlada već učinila mnogo pa iako još ima dosta posla "stvari su sada bolje" u tim naseljima.
Uoči same godišnjice, noću sa srijede na četvrtak u napadima u kojima nije bilo ozlijeđenih maskirane skupine zapalile su autobuse u dvama gradićima. Prethodnih tjedana mladi ljudi iz etnički miješanih naselja izveli su pak nekoliko očito orkestriranih napada na policiju no ni izdaleka takvih razmjera kakvi su bili lanjski višetjedni nemiri s bilancom 10.345 zapaljenih vozila, 74 uništenih zgrada i materijalnom štetom od 160 milijuna eura.
Ministar unutarnjih poslova Nicolas Sarkozy, lani oštro kritiziran zbog nepopustljivosti prema mladim nasilnicima, najavio je u četvrtak pojačane policijske mjere radi zaštite javnog prijevoza, napose u osjetljivim zonama.
Nikakav incident nije zabilježen noću na petak u pariškim predgrađima.
Svoj prilog obljetnici u petak je dao ugledni britanski list The Economist specijalnim prilogom na 16 stranica u kojem tmurnu francusku sadašnjost iz 2006., uspoređuje s britanskim kriznim 70-im godinama prošlog stoljeća.
Analitičari su tih godina prognozirali da Britaniji nema spasa sve dok se nije pojavila "Željezna lady", kakvu danas Franucskoj priželjkuje The Economist.
Taj list koji brani liberalizam, osuđuje francusku nezposlenost, 35-satni radni tjedan, preveliku rasipnost države, neuspjeh reforme sveučilišta te neuspjeh integracije manjina i sveopću "paralizu" središnje francuske vlasti. Iako dvoji da je itko od kandidata za skore predsjedničke izbore pravi čovjek za ulogu kakvu je u Britaniji odigrala bivša konzervativna premijerka Margaret Thatcher (1979-1990.), list zaključuje da Francuska i ne treba tako strogog krojača kakva je bila Thatcher jer ima znatnih prednosti u odnosu na tadašnju Britaniju kao što su produktivnost, velike multinacionalne tvrke, bolje visoko školstvo itd.