U monografiji od 335 stranica nalazi se 300 reprodukcija i nekoliko pjesama Luke Paljetka.
U knjizi, podijeljenoj u devet cjelina, nakon uvoda Quien piše o predakademskom i akademskom Meglićevu razdoblju 70-ih i 80-ih godina, o stvaralaštvu u drugoj polovici 80-ih te razvoju njegova ikonografskog programa, zatim o kolorizmu i konačnoj kristalizaciji slike 90-ih te o razdoblju od 2000. do 2005. Poseban dio odnosi se na Meglićeve mozaike i vitraje.
Monografija donosi opsežan slikarov životopis te popis samostalnih izložaba i bibliografiju.
Enes Quien je, uz ostalo, istaknuo da se Meglić nikada nije priklanjao nijednoj umjetničkoj ideologiji niti je eksperimentirao u raznovrsnim novim medijima, ostajući privržen klasičnom figurativnom slikarstvu.
Razvio je i odnjegovao tehnički i zanatski zavidnu slikarsku vještinu, tako da je danas jedan od rijetkih slikara u Hrvatskoj koji pripada kovu starih majstora, istaknuo je Quien.
Zahvaljujući tomu, Meglić podjednako uspješno slika zidnu fresku, oslikava platnene zastore ili slaže mozaik. Quien je istaknuo da je Meglićeva slikarska poetika na rubu modernoga i postmodernoga te da se njegovo slikarstvo temelji na izrazitu subjektivitetu.
Povjesničar umjetnosti Đuro Vanđura naglasio je kako je monografija svojevrsna retrospektiva Meglićeva stvaralaštva. Sva Meglićeva djela, istaknuo je, nalaze se u galerijama, javnim prostorima, a malo je djela koja se mogu naći u Meglićevu atelijeru. Podsjetivši na nadrealizam i ekspresionizam Meglićevih slika, rekao je kako je to slikarstvo jasne geste, otvorene boje i jasne strukture.
Urednik monografije je Žorž Draušnik, a nakladnik Kontura.
Vladimir Meglić (1955.) završio je Školu primijenjenih umjetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na dvadesetak samostalnih i oko 150 skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu.