Obavljanje svoga posla životom su platila 63 novinara i pet njihovih pomoćnika u 2005. godini, najsmrtonosnijoj za medijsku profesiju nakon 1995., u kojoj su alžirski fundamentalisti ubijali sve one koji ih nisu podržavali, pišu Reporteri bez granica (RSF).
Svrstana kao 53. na ljestvici, Hrvatska bilježi pomak za tri mjesta u odnosu na izvješće za 2005., kada je bila 56., odnosno za jednu stepenicu u odnosu na 2004. (54. mjesto).
"Ozbiljne prijetnje slobodi medija ne popuštaju na Balkanu i ostatku istočne Europe a zakoni u Hrvatskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj (koje će se pridružiti EU 2007.) ispod su europskih standarda", piše RSF.
Bugarska je na 35., a Rumunjska na 58. mjestu dok su s prostora bivše Jugoslavije od Hrvatske bolje pozicionirane sve ostale zemlje: Slovenija na 10., Bosna i Hercegovina na 19., a Makedonija, te Srbija i Crna Gora na 45.
Na dnu medijskih sloboda je Sjeverna Koreja na posljednjem 168. mjestu na ljestvici, ispred Turkmenistana (167.) i Eritreje (166.). Prethode im Kuba, Mianmar (bivša Burma) Kina, Iran, Saudijska Arabija, Etiopija (160.) ispred Nepala, Uzbekistana, Pakistana.
RSF upozorava da stanje nije ružičasto ni u zemljama zapadne demokracije pa ovogodišnje 53. mjesto koje dijeli s Hrvatskom za SAD znači pad medijskih sloboda za devet stepenica u odnosu na lani i velik pad u odnosu na 17. mjesto iz prvog indeksa RSF-a za 2002.
Pod izlikom rata protiv terorizma i jačanja nacionalne sigurnosti u SAD-u se guše slobode medija i u slučajevima koji s tim ratom nemaju nikakve veze, piše RSF i govori o američkom novinaru freelanceru Joshu Wolfi koji je završio u zatvoru jer je odbio predati video snimku silovitih antikapitalističkih prosvjeda održanih u San Franciscu.
Drugi eklatantan primjer je sudanski snimatelj Sami al-Haj iz tv kuće Al Jazeere, koji je zatočen u logoru Guantanamo bez podizanja optužnice.
Golem pad doživjela je Danska koja je s prvog pala na 19. mjesto nakon što su novine objavile karikature islamskog proroka Muhameda i u muslimanskom svijetu potaknule nasilne prosvjede.
Japan je pao za 14 mjesta (zauzeo 51.) zbog rastućeg nacionalizma.
Prvih 15 zemalja na ljestvici su članice Europske unije osim Norveške (6.) i Švicarske (8. mjesto), ali među 25 članica EU zamjetne su razlike i Poljska je svrstana najniže (58.) zbog izricanja zatvorskih i novčanih kazni za vrijeđanje osobnog digniteta ili vjerskih osjećaja.
Represivne metode protiv medija nastavljene su u zemalja proizišlima iz bivšeg sovjetskog bloka, a stanje u Rusiji (147.), poglavito nakon ubojstva novinarke Ane Politkovskaje te Bjelorusiji (151.) se ne poboljšava.
I dok neke etablirane demokracije gube poene, nove prostore medijskih sloboda osvajaju neke mlade demokracije, primjerice BiH (na 19. mjestu) koja je čak prestigla neke članice EU, kao što su Grčka (32.) ili Italija (40).
Izrazito je pak uspješna bila Bolivija na 16. mjestu (što je pomak od 20 stupnjeva), dok se Gana uspela čak 32 mjesta završivši na 34.
RSF napominje da je Libanon, nekad medijski najslobodnija zemlja arapskog svijeta, pao s 56. na 107. mjesto u pet godina zbog nestabilne političke atmosfere.
RSF, koji brani zatvorene novinare i slobodu izražavanja u svijetu u izvješću za 2006., navodi da je tijekom 2005. zabilježeno 1,300 tjelesnih napada na novinare.
Više od 1,000 medija trpjelo je cenzuru u 2005., što je porast od 60 posto prema 2004.
Na 27. veljače 2006., u zatvoru je bilo 119 novinara i 57 cyberdisidenata samo zato jer su željeli izvijestiti javnost, piše RSF.
U Iraku "nažalost, praksa otimanja novinara ne pokazuje znakove jenjavanja i svaki tjedan donosi nove otmice", piše RSF i donosi popis neprijatelja slobode medija na kojem visoko mjesto zauzima iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad, zimbabveanski predsjednik Robert Mugabe ili nepalski kralj Gyandendra.