Istraživanje je provedeno među radničkim predstavnicima (povjerenicima i članovima Radničkih vijeća) koji pokrivaju oko 17.000 radnika u 40 poduzeća. Od toga broja samo su se radnički predstavnici iz tri poduzeća, s ukupno 1.200 zaposlenih, izjasnili da kod njih nije bilo slučajeva mobinga i uznemiravanja na radu.
Kod ostalih, u više od 40 posto slučajeva neprimjereno se ponašaju nadređene osobe, ali sve više, u oko 50 posto slučajeva, i osobe neovisno o hijerarhiji, dakle suradnici i kolege.
Najneprimjerenije ponašanje manifestiralo se u vidu uvredljivog, omalovažavajućeg ili ponižavajućeg ponašanja, i to u preko 60 posto slučajeva, što je ipak za oko 20 posto manje nego u istraživanju iz 2004. godine.
Nešto manje od 50 posto ispitanika žalilo se na verbalne napade, vrijeđanja i pogrdne nazive, no to je za oko 30 posto manje nego u prethodnom istraživanju.
Zanimljivo je da su se svi oblici neprimjerenog ponašanja smanjili, izuzev fizičkog napada koji je, iako iznosi svega dva posto, ostao nepromijenjen.
Najčešće žrtve su radnici u proizvodnji, žene, te radnici koji se ne znaju ili boje obraniti.
Preventivne mjere koje bi poslodavac morao provoditi nisu poduzete u 48 posto slučajeva, što je za sedam posto manje nego 2004. godine.
Predsjednica sindikata Svjetlana Šokčević upozorila je kako je zakon nedorečen, pa bi kroz izmjene Zakona o zaštiti na radu trebalo točno propisati mjere prevencije, jer često ni poslodavci ne znaju kako postupiti u određenim situacijama.