Novinarku Berić, koja je te godine navodno u Osijeku bila zlostavljana po Glavaševu osobnom nalogu, kao i njene roditelje i brata, ispitali su istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu Zdenko Posavec i istražni sudac Specijalnog suda za ratne zločine Miroslav Alimpić.
Nakon višesatnog davanja iskaza, njeni roditelji odbili su govoriti za hrvatske medije, dok je Berić novinarima kazala da je pitanje je li Branimir Glavaš u ratnom Osijeku bio gospodar života i smrti - "retoričko".
"Glavaš je bio nalogodavac, ali nije tu bio samo on: glavaši su postojali u svim mjestima u Hrvatskoj", kazala je Berić, dodajući da je svjedočeći u Beogradu govorila, osim o onome što se njoj konkretno dogodilo, i o ukupnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj 1991. godine, u kojoj je Glavaševa, te uloga Tomislava Merčepa i Vladimira Šeksa, čija je imena jedino konkretno još spomenula, bila dio "organizirane politike protiv Srba u Hrvatskoj, u kojoj oni jesu odgovorni kao nalogodavci, ali su to i svi oni iznad njih, sve do vrhovništva u Zagrebu".
Na upit Hine je li spremna svjedočiti i u Zagrebu u slučaju da protiv Glavaša bude podignuta optužnica, Berić je rekla da je spremna doći svjedočiti, ali uz ozbiljnije mjere sigurnosti nego što su dosad viđene, koje je nazvala "tragičnim".
Ističući da ju ne zanima sudbina Branimira Glavaša, nego da ju zanima istina, bivša dopisnica Politike dodala je da je, po njezinu mišljenju, problematično to što je Glavašu omogućeno da se brani sa slobode.
Snežana Berić je početkom ove godine u intervjuu splitskom tjedniku "Feral Tribune" o događajima u Osijeku 1991. izjavila da su je maltretirali, tukli i prijetili smrću u Sekretarijatu za narodnu obranu. Kazala je i da je tadašnji sekretar Glavaš u hodniku njezinim, također privedenim, roditeljima Ratku i Smilji rekao da se zadnji put pozdrave s kćerkom, a da je potom u Glavašev ured ušao neki civil, zahvaljujući kojem je izašla iz Sekretarijata, a prije čega ju je Glavaš navodno snažno ošamario.
Branimir Glavaš je tražio od srbijanskih vlasti da mu omogući prisustvo istražnom ročištu na kojem je ispitana Snežana Berić, ali su nadležni taj njegov zahtjev odbili.
Protiv Glavaša, kao i Vladimira Šeksa, Tomislava Merčepa i Ivana Vekića, 1992. godine u Vojnom sudu u Beogradu vođena je istraga i podignuta optužnica za genocid, ratne zločine protiv civilnog stanovništva u Osijeku i Vukovaru i oružanu pobunu. Osim protiv njih, u kolovozu te godine optužnica je podignuta protiv još 41 osobe, koje su u to vrijeme bile u pritvoru. Iste te 1992. godine, nakon što su Vlada SR Jugoslavije i Vlada Republike Hrvatske zaključile sporazum o repatrijaciji, Vojni sud je protiv 41 optuženog ukinuo pritvor i oni su, u okviru razmjene "svi za sve" otišli u Hrvatsku.
Vojno tužiteljstvo je prije nekoliko godina izmijenilo optužnicu, odustajući od optužbi za oružanu pobunu, a predmet "Glavaš, Šeks i ostali", kada je rasformirano vojno sudstvo, preseljen je u nadležnost Tužiteljstva za ratne zločine.
Za postojanje optužnice šira javnost je saznala nakon televizijske izjave Vesne Škare Ožbolt ovoga proljeća, kojoj je tadašnji ministar Srbije i Crne Gore Rasim Ljajić još lani spomenuo da postoji dokumentacija o tome u Tužiteljstvu u Beogradu.
Optužnica protiv Glavaša i ostale trojice nije stupila na snagu, s obzirom da im nije mogla biti uručena, a stajalište srbijanskog pravosuđa je da se optuženima za ratne zločine ne sudi odsustvu.
Protiv Branimira Glavaša pri Županijskom sudu u Zagrebu vodi se istraga zbog sumnji da je naredio ubojstvo dvoje i zlostavljanje troje srpskih civila u Osijeku 1991. godine.