Ta studija - prva analiza standardiziranih troškova rada na globalnoj razini neke grupacije privatnog sektora - važna je lekcija zapadnim kompanijama u potrazi za zaradom na jeftinoj radnoj snazi gospodarstava u nastajanju, ističe ta istraživačka grupacija.
Kako se navodi u toj studiji, brzorastuća gospodarstva Kine, Indije i istočne Europe uživaju znatnu prednost nad Sjedinjenim Državama u smislu uštede troškova, no te se prednosti značajno sužavaju nakon što se u potpunosti uračunaju svi jedinični troškovi rada.
Prema riječima Barta van Arka, direktora programa za međunarodna gospodarska istraživanja Conference Boarda, ako ne dođe do povećanja produktivnosti radnika u siromašnijim zemljama u skladu s rastom plaća, prednost manjih troškova počinje se smanjivati.
"Ključ za gospodarstva u nastajanju je promicanje rasta produktivnosti kroz tehnološke promjene i inovacije u skladu s povećanjima plaća, do kojih neizbježno dolazi u svakom brzorastućem gospodarstvu", kazao je on.
Kao primjer Conference Board navodi Meksiko, destinaciju broj jedan za američka ulaganja, koji nakon što se u jednadžbu uračuna produktivnost gubi gotovo sve svoje konkurentske prednosti.
Ukupni troškovi rada u Meksiku su 2002. iznosili samo 11 posto od prosječne američke razine. No, zato što meksički radnici proizvode deset puta manje od američkih po satu, ispada da se jedinični troškovi rada zapravo izjednačavaju.
Indija i Kina omogućavaju najveću uštedu jer su plaće tamo izuzetno niske - manje od tri posto od onih koje dobivaju američki zaposlenici u proizvodnji.
Što se tiče novih siromašnijih članica Europske unije - poput Češke, Mađarske i Poljske - njihova privlačnost jenjava, budući plaće tamo rastu brže nego što raste produktivnost radnika.