"Vjerojatno je neprimjereno, a možda i neuljudno, podsjećanje na - ni manje ni više - pokojnog Franju Tuđmana u trenutku kada su procurile (to se dešava unatoč tajnosti rada) prve vijesti o tome što piše u Ustavu Srbije - da je to država srpskog naroda i građana... Sjećanje je ipak bilo nekako zakonito: Tuđman je u svom prvom ustavnom tekstu napisao da je Hrvatska država Hrvata što je, s razlogom, izazvalo negodovanje ne samo Srba ('izbačenih iz Ustava', tako se govorilo), već je dalo za pravo vjerovanju da u tako definiranoj zajednici drugi baš i nisu dobrodošli, ma šta dalje bilo zapisano", piše autorica.
Ispostavilo se, kaže ona, nakon proteka vremena da "Hrvatska baš i nije tako strašno neugodna prema drugima, pa zbog toga i podsjećanje na prvog predsjednika prve moderne hrvatske nacionalne države možda sada i nije tako strašno kad su i Srbi (mada pomalo i voljom Crnogoraca) konačno poslije 103 godine dobili nacionalnu, a ne građansku državu".