Točno u 6 sati ujutro 1. listopada 1991. Srbi iz istočne Hercegovine i teritorijalna obrana Crne Gore, potpomognuti jakim snagama JNA, počeli su opći napad na Dubrovnik s kopna, mora i iz zraka.
Dubrovnik je tri mjeseca bio u potpunoj blokadi, bez struje, vode i telefonskih veza sa svijetom. Napadi su vrhunac dosegnuli 6. prosinca, kad je sam grad napadnut iz svih vrsta oružja, pri čemu su golemu štetu pretrpjeli vrijedni kulturni i povijesni spomenici.
Tijekom agresije grad su hrabro branili, i obranili, malobrojni i slabo naoružani hrvatski branitelji.
Poginulo je više od 300 hrvatskih branitelja i civila, 33 tisuće ljudi moralo je napustiti svoje domove, a u logore u Bileći i Morinju odvedeno je 336 osoba.
U spomen na sve poginule u Domovinskom ratu ispred glavnog križa vijence su položili predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije, grada Dubrovnika i udruga proisteklih iz Domovinskog rata, a molitvu je za sve poginule predvodio don Ivica Pervan.
U Dvorani blaženoga Alojzija Stepinca u samostanu sv. Klare Udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske županije upriličila je prigodni program. Vijenci su položeni i na spomen-križu na brdu Srđu.
U spomen na poginule branitelje poslijepodne će u dubrovačkoj luci Gružu biti bačeni vijenci u more, a u crkvi Male braće služit će se misa za sve poginule u Domovinskom ratu.