Luiz Inacio Lula da Silva kampanju je završio u četvrtak skupom u industrijskom predgrađu i nije sudjelovao u tv-debati televizije Globo na kojoj su ostali protukandidati optuživali za korupciju njega i suradnike.
"Bude li sve išlo kako mislimo, pobijedit ćemo u nedjelju", rekao je Lula (60), u Sao Bernardu do Campo, sjedištu brazilske automobilske industrije gdje se prije tri desetljeća proslavio kao sindikalni vođa.
Predsjednik i čelnik Radničke stranke (PT), koji je tv-debatu bojkotirao po naputku savjetnika kako bi se izbjegao napade i kritike čime bi mogao pokvariti svoje izborne izglede, nije se u govoru doticao korupcije ali je zato kritizirao elitu inzistirajući na svojem skromnom porijeklu što mu omogućuje da tako dobro razumije siromašne koje zastupa.
U isto su vrijeme na televiziji ostali kandidati iznijeli niz kritika na račun Lule i njegove vlade inzistirajući na temi korupcije.
"Državni odvjetnik podigao je optužnice protiv petorice ministara. Kakav je to primjer za Brazil", kazao je glavni Lulin protukandidat, Geraldo Alckmin iz PSDB-a, Socijaldemokratske stranke bivšeg brazilskog predsjednika Henriquea Cardosa koji je izbore izgubio 2002.
"Lula ima obvezu sići sa svog trona korupcije, arogancije i političkog kukavičluka. On treba biti tu", rekla je trećeplasirana kandidatkinja po anketama, senatorica Heloisa Helena, čelnica Stranke socijalizma i slobode, koju je osnovala nakon isključena iz Luline Radničke stranke (PT).
Korumpiranost Luline vlade prerasla je iz izoliranih incidenata u "konstantu", kazao je senator Cristovam Buarque iz Demokratske radničke stranke, bivši ministar obrazovanja u Lulinu kabinetu koji bi trebao dobiti oko dva posto glasova.
Stranka za radničku stvar, Socioliberalna i Socijaldemokršćanska stranka, istaknule su također svaka svog predsjedničkog kandidata.
Iako prognoze daju Luli 49 posto a Alckminu 30-ak posto glasova, ishod je teško predvidjeti jer se još 2005. Lulin reizbor činio gotovo sigurnim, ali su moralni ugled PT-a narušili korupcijski skandali.
Novi je skandal izbio u samom jeku izborne kampanje kad su Lulini suradnici uhvaćeni na djelu i uhićeni dok su pokušavali kupiti dosje koji ocrnjuje Alckmina i još dvoje protukandidata.
Lula je krivnju svalio na šefa svoje kampanje Ricarda Berzoinija a sebe je usporedio s Isusom kojega je izdao Juda, dakle Berzoini.
Zahvaljujući gospodarskim reformama započetima 90-ih godina, uz bogate prirodne izvore, golemi Brazil (8,55 milijuna četvornih kilometara) uspio je postići određenu stabilnost no milijuni od njegovih 182,8 milijuna stanovnika i dalje su siromašni, obradiva zemlja u rukama je šačice bogataša a trećina stanovništva velikih gradova kao što su Rio de Janeiro i Sao Paulo, životari u favelama (sirotinjskim četvrtima).
Lula je iznenadio kritičare stabiliziranjem gospodarstva i mirovinskom reformom čime je smanjio golemi deficit, a ostvario je i skromni rast minimalnih plaća, no protivnici mu zamjeraju sporu provedbu agrarne reforme, a korupcija, koju je 2002. obećao iskorijeniti teško je naštetila Kongresu gdje je otkrivena afera kupovanja glasova.
Britanski tjednik The Economist prognozira da će rast Latinske Amerike u 2006. biti 4 posto a promicanje rasta uz socijalnu stabilnost i poboljšanje socijalnog pitanja obećaju i Lula i Alckmin.
Od 1994., kao rezultat ustavnih dopuna kojim je predsjednički mandat smanjen na četiri godine, predsjednički izbori u Brazilu održavaju se istodobno s izborima za savezni parlament, za guvernere u svih 26 država i saveznih okruga te državne parlamente.
Brazilski kongres, uzdrman korupcijskim skandalom od travnja 2005., ima malu većinu vladajuće koalicije i očekuje se da će u novom sazivu biti znato promijenjen, baš kao i Savezni Senat u kojem će Brazilci u nedjelju birati trećinu zastupnika.
Brazil je jako centralizirana federacija i stoga se uvjeti i datumi izbora za državne izbore određuju saveznom ustavom i odražavaju istodobno sa saveznim izborima.
Uz Meksiko, koji je predsjedničke izbore održao u srpnju s tijesnim rezultatom dvojice protukandidata i posljedičnim prosvjedima, Brazil je druga velika zemlja Latinske Amerike među čak devet koje su birale ili biraju predsjednika od prosinca 2005. do kraja godine. Ljevica je zadnjih godina trijumfirala u rastućem broju država a The Economist takav trend tumači razočaranjem biračkog tijela reformama tržišnoga gospodarstva ili nezadovoljstvom gospodarskom stagnacijom od 1998. do 2002. No tjednik napominje da je ljevica ondje vrlo raznolika i obuhvaća oprečne ličnosti od Lule, pragmatičnog bivšeg sindikalnog vođe do agresivnog populista i nacionalista kakav je venezulanski Hugo Chavez. Jednako su raznolike i politike kakve ljevica provodi pa je ponegdje ona reformistička a drugdje ortodoksna.