Do otkrića se došlo tijekom arheoloških iskopavanja koji su trebali omogućiti nove podatke o načinu života pretkolumbovskog južnoameričkog naroda Chiribaya koji je između 900. i 1350. godine živio na području južnog Perua.
Znanstvenici objašnjavaju kako su narodi s tog područja vjerovali da i životinje imaju zagrobni život te podsjećaju da su takav status imali samo kućni ljubimci u starome Egiptu.
Psi naroda Chiribaya, koje su znanstvenici prozvali "chiribayskim ovčarima", bili su poznati čuvari ljama i nisu se žrtvovali, poput pasa u nekim drugim starim kulturama, već su se mumificirali i pokapali, uz posude s hranom i zajedno s njihovim vlasnicima.
Biološki arheolozi, koji su ostatke više od 40 pasa mumificiranih prirodnim putem pronašli u pustinjskom pijesku južne peruanske doline Ilo, pokušat će ustanoviti predstavljaju li pronađeni ostaci novu pasminu karakterističnu za područje Južne Amerike.
Naime, kontinent je pun pasmina koje su onamo stigle u posljednjih nekoliko stoljeća, no vjeruje se da tek nekoliko rijetkih pasmina iz južnog Perua predstavlja autohtone vrste i ima karakteristike njihovih dalekih predaka.
Chiribayski ovčar nalikovao je malenom zlatnom retriveru, imao je žućkastosmeđu dugu dlaku i njušku srednje veličine.