Prema podacima kubanskog ministarstva turizma 11-milijunsku karipsku zemlju posjetilo je u 2005. godini 2,3 milijuna turista ili 13,2 posto više nego 2004., objavio je proljetos ministar turizma Manuel Marrero Cruz i najavio za 2006. skromniji rast od 7,7 posto, tvrdeći da je to posljedica jačanja američkog embarga zadnjih godina.
"Svi smo mi stigli brodovima", odgovorio je jednom prigodom na pitanje o podrijetlu stanovništva Alejo Carpentier, najveći kubanski romanopisac i erudit baroknoga stila.
Otok glazbe i književnosti tlo je na kojem se u jedinstven amalgam stopila kultura španjolskih kolonijalizatora, crnih robova iz Afrike, francuskih bjegunaca s Hatija, seljaka s karipskih otoka, arapa i židova, indijanaca s Yucatana, čak Šveđana i Amerikanca.
Najveći otok Antila, točnije arhipelag od 110.922 km2 s najvećim otokom Kubom i više od 4.500 otoka i otočića, smješten na ključnom geografskom položaju na ulasku u Meksički zaljev između poluotoka Floride i Yucatana, Atlantskog oceana na sjeveru i Karipskog mora na jugu bio je važna postaja na putu u Novi svijet.
Toplini mirisa, boja i zvukova stare Havane koja se posljednjih godina postupno obnavlja teško je odoljeti i danas kad je ona samo odraz prošlih bogatstava. Ne čudi da su mnogi poput američkog bohema, pustolova, novinara i Nobelovca Ernesta Hemingwaya ostali uz nju kobno vezani.
"Kad se pred vama pruži ovaj pogled shvatit ćete što je to što je tako snažno zgrabilo pisca kada je ovdje prvi put došao", govori kustosica Esperanza Maria Gracia Fernandez otvarajući prozor sobe 511, pretvorene u mini-muzej.
Pogled se otvara na terase i krovove kolonijalne Havane, brežuljke s tvrđavom i selom Casa blanca.
"I naravno morem ... Običavao je govoriti da je more žena, ne muškarac", dodaje Fernandez (43) o novinaru i piscu koji se pamti i po burnome životu, brojnim brakovima i ljubavima.
Hotel simbolična imena Ambos Mundos (oba svijeta), podignut 1925., bio je Hemingwayevo boravište s prekidima od 1932. do 1937., i teško se odlučio napustiti ga i preseliti u kuću Finca Vigia, 12 kilometara jugoistočno od Havane, koju je odabrala Marta, njegova tadašnja ljubav.
Sve svoje stvari Hemingway je ostavio kubanskoj državi i u skučenoj hotelskoj sobi recikliraju se izlošci dopremani iz Fince Vigie, trenutačno zatvorene radi obnove dok je u sobi 511 upravo postavljeno afričko razdoblje - fotografije Hemingwaya ponosno okruženog rogovljem odstrijeljenih životinja, puška i dozvola za nošenje oružja te roman Snijegovi Kilimandžara.
U Havani je američki pisac imao svoje prijatelje i svoja omiljena mjesta, poput bara Floridite gdje je ispijao koktel daiquiri a danas to čine turisti, pod pogledom njegova brončanog kipa postavljenog uz šank.
Suprotno vjerovanjima baš je Floridita bio prvi Hemingwayev klub ali slavu joj je preotela Bodeguita del Medio, bar u kojem turisti ispijaju Mojito, njišu se u ritmu bolera, salse i cha cha cha, ispisuju svoje ime na išaranim zidovima i ne libe se, bez obzira na uvjerenja, uz kubanski band zapjevati Comandante Che Guevara.
A revolucionarna legenda Kube, iako porijeklom Argentinac, sveprisutan je. Pretisci slavne Kordine fotografije gledaju s fasada i jumbo plakata, majica i kapa s petrokrakom, kutija za cigare, razglednica i, jer tehnološki napredak obvezuje, vezica za mobitele.
Jedinom socijalističkom otoku u Americi, koji je početkom 90-ih doživio težak krah rušenjem Sovjetskog Saveza odakle je primao pomoć, trebalo je nekoliko godina da se pokrene i počne bilježiti gospodarski rast u čemu je zaslužan turizam.
Otoku nedostaju smještajni kapaciteti, koje užurbano gradi (1500 hotelskih soba) ili obnavlja postojeće (planirano 3.000), nedostaje mu vozni park koji je počeo obnavljati, nedostaja turistička infrastruktura i zapadna demokracija. Ono čega Kuba ima na pretek jest njezin imidž i identitet, prepoznatljiv proizvod i suveniri koje vješti majstori izrađuju iz sjemenki i kravljih kostiju, drveta i puževa.
Zemlju siromašnih i ponosnih ljudi, taoce gotovo polustoljetne izolacije nestašica je učinila prisilnim muzejem 50-ih godina prošlog stoljeća. Nestašica je i nepresušno izvorište invencije. Kubanski turizam, svjedoče razglednice koje s ponosom tiskaju i prodaju turistima, ne srami se svojih zastarjelih limuzina koje uspijevaju održavati zadivljujućom tehničkom domišljatošću.