Tijekom dvije godine djelovanja, Fundacija je uz pomoć donatora za obnovu kuće uspjela prikupiti oko sedamdeset posto sredstava u materijalu i novcu (oko dva milijuna kuna).
Želja je članova Fundacije do kraja godine Ružičkinu kuću dovesti u posljednju fazu obnove, a njezina vrata otvoriti do 13. rujna iduće godine, na 120. obljetnicu rođenja Lavoslava Ružičke. Stoga pozivaju potencijalne donatore da se uključe u projekt.
Lavoslav Ružička rodio se u Vukovaru 13. rujna 1887. u imućnoj obrtničkoj obitelji. Od 1906. do 1910. studirao je kemiju na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruheu u Njemačkoj, a kao asistent profesora Staudingera radi na istraživanju strukture aktivnih komponenata biljke dalmatinskog buhača.
Posebno se interesirao za kemiju terpena i istraživanja sinteze mirisa. Dokazao je da su mošusni mirisi makrociklički ketoni, što je omogućilo sintetsku proizvodnju skupocjenih mošusnih mirisa i povezalo ga s farmaceutskom industrijom.
Radovi na seksualnim hormonima i steroidima učvrstili su Ružičkin znanstveni ugled, te je 1939. dobio Nobelovu nagradu za kemiju za rad na "Polimetilenima i višim terpenima".
Sa suradnicima je objavio čak 583 znanstvena rada, bio je urednik i član uredništva mnogih znanstvenih časopisa, a dobitnik je i brojnih priznanja i nagrada.
Iako je primio švicarsko državljanstvo, Hrvatsku je smatrao svojom domovinom, te je pomogao brojnim hrvatskim kemičarima. Neki njegovi suradnici postigli su visoke rezultate, primjerice Vladimir Prelog, također laureat Nobelove nagrade za kemiju.
Ružička je umro je 26. rujna 1976. u Mammernu na Bodenskom jezeru, u 89. godini života, a pokopan je u Zuerichu.