Istraživanje se odnosi na 2005. godinu, a prvi je put osim zemalja srednje i istočne Europe obuhvatilo i nekoliko zemalja zapadne Europe, pa su na odgovore o korupciji u svojim društvima odgovarali građani Austrije, BiH, Bugarske, Češke, Estonije, Grčke, Hrvatske, Italije, Latvije, Mađarske, Nizozemske, Poljske, Portugala, Rumunjske, Rusije, Slovačke, Slovenije, SiCG, Švedske, Ukrajine i Velike Britanije. Njihovih je ukupno 470 milijuna stanovnika u istraživanju predstavljalo ukupno 22.050 ispitanika, po tisuću iz svake zemlje, osim Rusije, u kojoj ih je bilo dvostruko više.
Istraživanje je pokazalo kako Hrvati svoju zemlju doživljavaju kao korumpiranu, a polovica njih drži mito za normalnu pojavu.
Razina korumpiranosti za sve zemlje obuhvaćene istraživanjem pokazala se umjereno visokom - u prosjeku 5,03 po indeksu percepcije korupcije (COI), s rasponom od 2,4 u zemljama zapadne Europe (najmanja u Švedskoj), do 9,2 u zemljama srednje i istočne Europe (najviša u Rusiji i Ukrajini).
Ozračje korumpiranosti je razmjerno snažno, a ponovno je najniže u Švedskoj i drugim zemljama europskog Zapada. Većina Europljana, prema istraživanju, ne smatra korupciju normalnim dijelom života, 60 posto ispitanih ne smatra je nečim nužnim, a 30 posto ih tvrdi da je ona potpuno besmislena jer se sve može postići redovnim putem.
No to su ukupni rezultati, dok po zemljama to izgleda drukčije, pa je u Rumunjskoj, BiH i Češkoj, prema tvrdnjama anketiranih, korupcija toliko uzela maha da je se smatra uobičajenim dijelom života.
Oko 70 posto ispitanika kategorički odbija korupciju i tvrdi da nikad nije dalo mito, za razliku od 24 posto koje ga je dalo jednom ili više puta. Najsklonije korumpiranom ponašanju su osobe u dobi od 30 do 59 godina, a mitom se češće služe obrazovanije osobe.
Podmićivanju se najviše odupiru Portugalci, a najprihvatljivije je građanima Rumunjske, Ukrajine i Mađarske.
Odnos prema korupciji ovisi o tome o kakvom se podmićivanju radi. Većina ispitanih ne smatra teškom povredom situacije u kojima, npr. pacijent liječniku da bocu skupog pića, ali ih 80 posto snažno osuđuje korupciju u redovima predstavnika vlasti, institucija i političkih stranaka. Takvo ponašanje na najoštriju je osudu naišlo u Hrvatskoj i Poljskoj, dok su najblaži Slovenci.
Ozračje korumpiranosti najprisutnije je u državnoj administraciji i zdravstvenom sektoru, a dojam da žive u korumpiranoj državi imaju građani 16 zemalja (svi osim zapadne Europe), a najviše je takvih mišljenja bilo u BiH, Poljskoj i Hrvatskoj.
Po zemljama, rezultati po najvažnijim kategorijama pokazuju da mito kao apsolutno normalan način života najviše primaju Rumunji (61 posto), a najmanje Šveđani (37 posto), dok su Hrvati s 48 posto na 9. mjestu.
Rumunji s 59 posto predvode i kategoriju onih koji su barem nekoliko puta dali mito, Hrvatska je ponovno na 9. mjestu s 18 posto, a Portugalci su sa samo 4 posto najneskloniji podmićivanju.
Portugalci zato, prema vlastitom mišljenju, imaju najkorumpiraniju administraciju (24 posto) od svih zemalja. U Hrvatskoj je, pokazalo je istraživanje, najkorumpiranije zdravstvo (26 posto ispitanika), ali svoje liječnike i drugo medicinsko osoblje daleko korumpiranijima smatraju Mađari (44 postp). No, najviši postotak korumpiranosti u pojedinom sektoru zablježen je u Nizozemskoj, u kojoj čak 53 posto ispitanika smatra da mito upravlja poslovnim sektorom.
Čak 92 posto Hrvata svoju domovinu smatra korumpiranom državom, ali to je još za postotak manje od Poljaka i građana BiH. Najmanja korumpiranost, prema mišljenju svojih građana, vlada u Austriji (28 posto).
Konačno, najveću apatiju u pogledu nazočnosti korupcije u društvu, smatrajući da se ona ne može iskorijeniti, iskazali su Bugari (79 posto). Tako razmišlja i svaki drugi Hrvat (49 posto), dok su najuvjereniji u uspjeh u borbi protiv korupcije Šveđani, jer ih samo 27 posto korupciju smatra nerješivim problemom.