"Kod dobrih susjeda vrijedi da za dogovor važi već i stisak ruke, pa ako nešto i nije napisano", navodi u komentaru Ernest Sečen, dodajući da to između Slovenije i Hrvatske nije slučaj jer se ugovori potpisuju "s figom u džepu", pri čemu se Hrvatska sada izgovara da ne mora osnivati fond za razgradnju nuklearke, nego da je dovoljno da za to izdvaja sredstva iz državnog proračuna.
"To kod ljudi u Krškom i okolici izaziva gnjev jer dobro poznaju kako se ponašaju njihovi susjedi i već dugo ne daju da im se zatvaraju oči, a na čekanje slovenske strane da iz Zagreba stigne pismo njihovu zemljaku, ministru Andreju Vizjaku, nekadašnjem gradonačelniku Brežica, samo se osmjehuju", navodi komentator.
"U Krškom znaju da s hrvatske strane ne treba očekivati nikakvo posipanje s pepelom. Misle da će nuklearno smeće u Krškom ostati još stotinu godina i ne vjeruju da će Hrvatska u jednakom iznosu kao i Slovenija financirati razgradnju nuklearke. A kakav ćemo argument tada imati u rukama, kad se prije nekoliko godina pokazalo da kao argument ne možemo niti isključiti Hrvatsku iz nuklearke Krško jer tada i taj dio Slovenije ostane bez struje. U vrijeme kad nuklearka bude prestala raditi, ona će biti naša, a ne hrvatska briga jer se nalazi u Sloveniji iako se neke odredbe međudržavnog sporazuma o nuklearci čak mogu razumijeti drukčije. Ugovor o nuklearci ima naime previše pukotina koje je sada, nakon što je ratificiran prije tri godine, nemoguće ukloniti. To sigurno znade i ministar Andrej Vizjak, a unatoč tome očekuje da će u pismu susjeda, kad ono stigne, biti u duhu poštovanja europskih standarda napisano kako će Hrvatska članak 11. u tom sporazumu početi poštovati barem preksutra, ako već ne sutra", završava komentar "Dnevnika" o razgradnji nuklearke Krško i nesuglasicama koje se oko toga pojavljuju nakon što je Slovenije najavila arbitražu o tom pitanju.