Harry Farr postat će tako prvi strijeljani britanski vojnik čije je ime rehabilitirano, ali je njegov slučaj otvorio put oprostu za svih 306 vojnika smaknutih zbog kukavičluka tijekom Prvog svjetskog rata.
Ministar obrane Des Browne ocijenio je da će "grupni oprost, nakon što ga odobri parlament, biti najbolji put da se riješi to pitanje", te dodao da je bolje priznati "nepravdu", jer su "svi ti ljudi bili žrtve rata".
Vojnik Farr se dvije godine borio za svoju zemlju i preživio neka od najtežih krvoprolića nakon čega je primljen u bolnicu jer je pet mjeseci patio od šoka i bio traumatiziran do te mjere da nije mogao držati olovku u ruci, prema svjedočenju bolničarki.
Unatoč tomu, odlukom Vojnog suda koji je vijećao o tom predmetu samo 20 minuta, Farr je osuđen na strijeljanje u listopadu 1916. jer se odbio vratiti na bojišnicu.
Farr je služio u 2. Bataljunu West Yorkshire Regimente i preživio prvi dan Bitke na Sommi, kada je bilo ubijeno 20.000, a ranjeno 60.000 vojnika. Tijekom četveromjesečne bitke bilo je oko 420.000 britanskih žrtava.
The Times navodi imena nekolicine vojnika osuđenih zbog navodnog kukavičluka, mahom adolescenata do 20 godina starosti. Među njima je bio i Joseph Byers (17), osuđen na smrt jer je bio odsutan s vojne parade, a za čije su strijeljanje vojnici morali ispaliti tri plotuna, jer su mnogi plakali i pucali u zrak.
Borci za rehabilitaciju strijeljanih vojnika tvrde da su strijeljani bili žrtve jer nisu imali pravnoga zastupnika ili je sud naprosto ignorirao njihove povijesti bolesti, često mentalne poremećaje.