Castro je već odavno svojevrsna ikona prošloga i ovog stoljeća - čitav svijet prepoznaje ga po bradi i vojnoj uniformi, a njegovo ime, koji neki izgovaraju s divljenjem, a neki s prezirom, ostat će nedvojbeno upisano među najznačajnije ličnosti prošloga stoljeća.
Priča Castrova života u velikoj je mjeri i priča našeg vremena: revolucionarni pokret, Hladni rat, Istok protiv Zapada, Sjever protiv Juga, komunizam protiv kapitalizma, ocjenjuje dugogodišnji dopisnik BBC-a Paul Reynolds.
Iako je tijekom života svašta proživio, uključujući i brojne pokušaje atentata, Fidel Castro nije se puno mijenjao u svojim stajalištima - postao je simbol kubanske revolucije, komunist koji je preživio pad komunizma.
Castro, sin španjolskog emigranta, tijekom čitavog svog života identificirao je svoju osobnu sudbinu sa sudbinom otoka koji je, smatraju analitičari, ipak bio premalen za njegove ambicije.
Pad komunizma u Europi na svojevrstan je način uništio Kubu ali ne i Castrove snove: od pada komunizma Castro se tvrdoglavo zauzimao za to da od svojeg otoka napravi vojni i ideološki bunker, očekujući da mu povijest da za pravo.
Kao mladić školovan kod jezuita, taj obožavatelj Aleksandra Velikog postao je tako svojevrsni Don Quijote našeg vremena.
Govorništvo je razvio do savršenstva, a zbog njegovih višesatnih govora zvali su ga i "Demostenom s Kariba". Castro, školovani pravnik, vrlo je brzo shvatio i ulogu medija, a najviše je volio televiziju, te ju često koristio za obraćanja Kubancima.
U svojim nastupima Castro često govori protiv SAD-a, protiv američkog embarga nametnutog Kubi i protiv slobodnog tržišta - a na vlasti se održao vladajući čvrstom rukom koja je protivnike režima slala na dugogodišnje zatvorske kazne.
Fidelove sljedbenici slave ga i zbog toga što je uvijek dizao svoj glas protiv potlačenih u Latinskoj Americi, zbog njegova zauzimanja da Kuba postane društvo jednakih, zbog razvoja kubanskog zdravstvenog sustava, kao i zbog slanja kubanskih liječnika u inozemstvo.
Ali Kuba, podsjeća novinar BBC-a, nije u inozemstvo slala samo liječnike. Castro je svoje vojnike poslao, između ostaloga, i u Angolu i Etiopiju kako bi pružio podršku tamošnjim revolucionarima.
Castro je, međutim, osuđivan zbog netolerancije, siromaštva na Kubi, zbog toga što je odbijao vidjeti koristi koje bi imao od ekonomske liberalizacije, čak kada je to prihvatila i komunistička Kina.
Castro je zaustavio odlazak Kubanaca s otoka, a oni su to i dalje pokušavali ugrožavajući svoje živote u pokušajima da brodićima dospiju do Sjedinjenih Država.
Bez milosti prema svojim protivnicima, kubanski je čelnik pri dolasku na vlast ubio nekoliko tisuća Kubanaca, a nije oklijevao ni da u zatvor pošalje i neke od svojih najbližih suradnika.
I Castrovi pobornici i njegovi protivnici slažu se u jednome - što god će se dogoditi s Kubom nakon njegova odlaska, Fidelovo ime preživjet će u povijesti.