Rođen je 1951. u Varaždinu. Diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1976. godine u klasi Božidara Violića.
Glumačku karijeru započinje 1971. kao stipendist Gradskoga dramskog kazališta "Gavella", a 1975. u istom kazalištu dobiva stalni angažman te ostaje do smrti.
Kao prvak drame odigrao je niz zapaženih glavnih uloga: Čarugu u istoimenoj drami Ivana Kušana, Büchnerova antijunaka Woyzecka, Janeza u Krležinom "Kraljevu", Calogiera di Spelta iz "Velike magije" Eduarda de Filipa, Argana u Mollierovu "Umišljenom bolesniku" Malvoglia u Shakespearovoj komediji "Na tri kralja", Legionara u Arijunovim "Garažama", Patkaljosina u Gogoljevoj "Ženidbi", Jarryevog "Kralja Ubua" i druge.
Godine 1992. Brankov je dobio godišnju nagradu Vladimir Nazor za ulogu Calogiera di Spelta u drami "Velika magija" Eduarda de Filippa. Na Danima satire nagrađen je za ulogu Šimurine u Brešanovoj "Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja", nagradom HRT-a za legendarnu ulogu Crnog Džeka u dječjoj seriji "Smogovci". Dobio je titulu Najhistriona za ulogu Stekle u "Veselim ženama s Griča" i druge.