Članovi Radne skupine suglasni su da bi nagradu trebalo dodijeljivati po javnom natječaju, na temelju kojega bi zaslužne žene mogle kandidirati institucije i nevladine udruge, ali i pojedinci.
Kandidatkinje bi, uz obrazloženje kandidature, trebale dostaviti i dvije preporuke, suglasni su u radnoj skupini.
Skupina, međutim, danas nije uspjela jednoznačno utvrditi što se podrazumijeva pod pojmom Zagrepčanka.
Početna ideja predsjednice skupine Morane Paliković-Gruden (HNS) bila je da se Zagrepčankom smatra žena koja ima prebivalište i u Zagrebu djeluje određeno vrijeme, najmanje godinu dana.
Teško je očekivati da bi netko tko u gradu boravi kraće vrijeme mogao napraviti velike stvari na promicanju ženskih ljudskih prava, uvjerena je Paliković-Gruden.
Suprotnog je mišljenja bila Danira Bilić (HDZ) koja smatra da bi vezivanje pojma Zagrepčanka uz prebivanje u gradu određen broj godina, odaslalo krivu poruku.
Dogovoreno je, stoga, da će skupštinski klubovi razmisliti o tome koga smatraju Zagrepčankom, pa će radna skupina to usuglasiti na sljedećoj sjednici.
Na sjednici je postavljeno i pitanje hoće li se za nagradu moći kandidirati i Zagrepčanke koje više ne žive u Zagrebu, a rade na promicanju rodne ravnopravnosti, no i to će se razriješiti najesen.
Predstavnica zagrebačke podružnice Ženske mreže Hrvatska Đurđica Kolarec ocijenila je da se nagrada mora vezati uz djelovanje u lokalnoj zajednici, jer, kako je rekla, zagrebačke žene nagrađuju onu koja nešto radi upravo za njih.