U komentaru "Samo formalna osuda", glavni urednik toga tjednika Ivan Miklenić ističe kako je tretmanom te deklaracije u javnosti razotkriveno stvarno stanje u današnjemu hrvatskom društvu - stupanj njegove okovanosti (neo)komunizmom te indiferentnost političkih opcija i pravosuđa prema žrtvama komunizma.
Deklaracija je, kako navodi, donesena 30. lipnja kasno navečer u Hrvatskom saboru, u ozračju Svjetskoga nogometnog prvenstva, godišnjih odmora i početka prvoga srpanjskog ljetnog vikenda, bez ikakve zastupničke rasprave.
"Nitko osim sabornika nije bio upućen da će ta deklaracija uopće doći na dnevni red te javnost nije mogla ni slutiti da bi mogla biti prihvaćena", napominje u komentaru.
Kako je gotovo potajice donesena, tako je i ostala bez odjeka u javnosti, tvrdi i dodaje: "Ama baš ni jedan političar od formata, bio u vlasti ili u oporbi, niti stranka, niti udruga građana - ama baš nitko nije osjetio potrebu sazivanja tiskovne konferencije da bi pokušao predložiti što bi se konkretno u sadašnjemu hrvatskom društvu polazeći od te deklaracije trebalo učiniti."
Po njegovim riječima stoga ne iznenađuje što je informacija o deklaraciji prenesena u najmanjoj mogućoj mjeri ili prešućena, što su izostali komentari, što nije objavljena u cijelosti.
"Deklaracija o osudi komunističkih zločina kao da je donesena tek toliko da se može reći, ako bude netko iz demokratskog svijeta postavio kakvo pitanje s tim u vezi - da je Hrvatska službeno osudila komunističke zločine", piše, uz ino, glavni urednik u komentaru najnovijeg broja katoličkoga tjednika "Glasa Koncila".