Premijer Janez Janša od Drnovšeka je zahtijevao izvještaj o tom susretu, što je Drnovšek odbio, rekavši da nema o čemu izvještavati jer u odnosima dviju država nema napretka.
Mekina navodi da je nekoordiniranog djelovanja raznih resora u vladi i predsjednika države u slovenskoj politici bilo i ranije, u prvim godinama slovenske diplomatske povijesti nakon stvaranja samostalne države, te da je jedini izuzetak bilo vrijeme kad se Slovenija osamostaljivala, kad su svi političari prema vani govorili jednim glasom, odnosno usklađeno, kada se je sve odvijalo "jednim kolosijekom". Isto tako, nije se po prvi put dogodilo da predsjednik vlade ili predsjednik države ne podnesu izvješće o svojim razgovorima, ali bi Slovenija na području vanjske politike sada ipak trebala djelovati po pravilima struke jer je članica EU i NATO saveza, ocjenjuje Mekina.
"Svijet se je nakon ulaska u velike organizacije promijenio i za Sloveniju, no na području vanjske politike, a zapravo antipolitike, ostaju i dalje podjele, gdje se svatko brine za svoj mali vrt. Tako je svaki od triju organa za predstavljanje Slovenije u inozemstvu (predsjednik, premijer, ministar vanjskih poslova) i dalje potpuno suveren na svom području i može sasvim autonomno trasirati svoju vanjsku politiku", ironično komentira Mekina, ali dodaje da to i nije toliko stvar zakonskog rješenja za područje vanjskih poslova, koliko pitanje temperamenta i prestižne utrke među pojedinim političarima.
"Osnova takvih podjela ne nalazi se u nekoj posebnoj potrebi koju iziskuje područje vanjske politike nego u značajki koja je duboko usidrena u ljudskoj prirodi, a to su najobičnija taština i borba za prestiž", navodi Mekina koji formalnu kritiku u vezi s reakcijama koje su nakon susreta Drnovšeka s Mesićem razmijenili Drnovšek i Janša (koji tvrdi da o susretu ni prije ni nakon njega nije bio obaviješten) upućuje i Drnovšekovom i Janšinom kabinetu.
"U vladi vlada pogrešno uvjerenje da će razlike oko pogleda na vanjsku politiku moći ukloniti jednostavno tako što će izdati vladinu uredbu kojom bi Drnovšeka podredili vladi, što predsjednikovi savjetnici s indignacijom odbacuju. No, s druge strane i Drnovšek se ponaša tako kao da je nakon svoje duhovne metamorfoze postao oličenje čiste pozitivne energije. Ponaša se kao da je on iznad svih zakona i kao da načela tolerancije što ih brani s takvom gorljivošću moraju važiti za sve - osim za njega samoga", komentira Mekina u ljubljanskom "Dnevniku".
Za početak bi bilo dobro da se akteri najnovije priče o slovenskoj "antipolitici" na dva kolosijeka nađu i porazgovaraju, te da se dogovore o budućim konzultacijama prije nego što daju vanjskopolitičke izjave. To bi bilo profesionalnije, a možda bi akteri slovenske vanjske politike tako našli i neki kompromis, zaključuje Mekina svoj komentar.