"Njihovi dosadašnji susreti do sada nisu donijeli nešto uistinu važno, no ovaj put je bilo drukčije. Obojica su hrvatskoj i slovenskoj javnosti obećala da će ubuduće vršiti jak pritisak na svoje vlade. Predsjednici očekuju da će premijerski kabineti Janeza Janše i Ive Sanadera, zbog njihove najnovije akcije i pritiska medija na koji računaju, što prije sjesti za stol i početi rješavati zadnja otvorena pitanja", piše u komentaru Rok Kajzer.
Drnovšek i Mesić mogu računati na uspjeh ako se budu držali onoga što su su rekli i dogovorili jer nisu pod teretom idućeg predsjedničkog mandata, pa zato "imaju odličnu priliku ne popuštati u svojoj namjeri da discipliniraju pregrijane glave izvršnih vlasti i vratiti dvije države na put dijaloga i pregovora", navodi se u komentaru.
Prednost koju imaju Drnovšek i Mesić je u njihovoj popularnosti i ugledu zbog čega ih birači vide kao značajne autoritete, dodaje komentator.
"Javnost u obje države idućih će tjedana ocjenjivati hoće li oni svoju najavu iz Rašice (gdje su razgovarali) uistinu dograditi, te dokazati da taj susret nije bio samo ugodno ćaskanje u idiličnoj sredini", navodi Kajzer.
Komentator, međutim, dodaje da je u međuvremenu na razini vlada između Hrvatske i Slovenije nastavljeno po starom, pa je slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel u vezi s Hrvatskom i otvorenim pitanjima pisao Olliju Rehnu, dok je hrvatski veleposlanik u Ljubljani Mario Nobilo veleposlanicima u slovenskoj prijestolnici iznio hrvatska stajališta o Bijeloj knjizi o graničnim pitanjima, što ju je objavilo slovenski ministarstvo vanjskih poslova.
Nobilo se je u pismu veleposlanicima žalio na navode iz Bijele knjige, dok je Rupel istovremeno u "Delu" u subotu svojim člankom odgovorio slovenskim kritičarima tog dokumenta, piše Kajzer, koji zamjera Rupelu da je u tom tekstu dva puta spomenuo oružane snage, sugerirajući time "što bi se moglo dogoditi ako diplomacija ne bi bila uspješna".
Mesić i Drnovšek su u pravu kad kažu da rješenja za otvorena pitanja neće ni biti ako se ne pokuša, a sad je pravo vrijeme za takav pokušaj, koje neće dugo trajati zbog priprema na slijedeće izbore, ocjenjuje Kajzer. Bolje bi bilo energiju koja će biti potrošena za pisanje Plave knjige i inzistiranje da u sporu presudi međunarodno pravosudno tijelo usmjeriti u uvjeravanje domaće javnosti da je jedino rješenje kompromis, dodaje Kajzer i zaključuje da, "kao što su sasvim točno konstatirali Drnovšek i Mesić, u toj borbi ne smije biti ni pobjednika ni poraženog".