Ustavni sud je sa sedam glasova za i šest protiv ocijenio tužbu osnovanom čime je ukinuo presude zagrebačkog Općinskog i Županijskog suda i predmet vratio na ponovni postupak.
Fadljeviću, ocu nepokretne i slijepe kćerke je u travnju 1991., dakle prije spomenute Uredbe, tadašnja Stambena komisija zagrebačke Komande garnizona dodijelila na korištenje 2,5 sobni stan u Ivanićgradskoj ulici iz stambenog fonda bivše JNA.
No, budući da taj stan nije odgovarao potrebama njegove teško bolesne kćerke, Fadljević je podnio molbu za zamjenu drugim stanom, nakon čega mu je Stambena komisija u listopadu 1991. dodijelila stan u ulici Braće Domany. U međuvremenu je donijeta Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama te Fadljević nije mogao otkupiti taj stan.
Fadljević u tužbi navodi da mu se nije mogao naknadno osporavati status nositelja stanarskog prava jer je stanarsko pravo stekao rješenjem od travnja 1991. (prije stupanja na snagu Uredbe).
U obrazloženju odluke, navedeno je da je Ustavni sud utvrdio da je osporenim presudama podnositelju povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom i ustavno pravo na pravnu zaštitu i štovanje obiteljskog života.
Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđena je povreda ustavne odredbe koja propisuje da je obitelj pod osobitom zaštitom države kao i povreda opće ustavne obveze države da stvara uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostajan život.