Iznoseći rezultate istraživanja o socijalnom dijalogu u Hrvatskoj, provedenog još 2002., saborski zastupnik SDP-a Davorko Vidović je istaknuo kako je razjedinjenost sindikalne scene tada, kao i sada, slabila njihov utjecaj na kreiranje socijalne i ekonomske politike. S druge pak strane, dio članica Hrvatske udruge poslodavaca u praksi ne pokazuje volju za socijalnim dijalogom, za koji se deklarativno opredjeljuje. Ni Gospodarsko-socijalno vijeće (GSV), kao najviše tripartitno tijelo Vlade, sindikata i poslodavaca, nije ispunilo očekivanja socijalnih partnera i nije se pokazalo dovoljno efikasnim, ocjenjuje Vidović.
Što se tiče radničkog sudjelovanja u odlučivanju u poduzećima, istraživanje je pokazalo da ovlasti Radničkog vijeća (RV) često ostaju samo na papiru, ali je stanje nešto bolje u tvrtkama gdje RV dobro surađuje sa sindikalnim povjereništvom.
Oštre kritike na račun svih troje socijalnih partnera iznio je profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu Viktor Gotovac ističući da se "koketiranje sindikata s politikom" nije pokazalo dobrim ni za jednu stranu.
"Sindikalno članstvo je pasivno, radnici se uključuju u sindikat tek kad dođe do problema, a sindikalno čelništvo upušta se u koketiranje s politikom, čak i kad to nije u interesu članova", ustvrdio je Gotovac.
Po njegovu je mišljenju država najgori poslodavac u Hrvatskoj.
"Država u kolektivnom pregovaranju ima loše pregovarače koji pod pritiskom sindikata, a uzalud se nadajući potpori na izborima, potpisuju ugovore koje država zatim ne poštuje, što kasnije dovodi do sudskih sporova i isplata ogromnih troškova s kamatama", pojašnjava Gotovac.
Podsjeća da su samo zbog nepoštivanja ugovora za školstvo i neisplate smjenskog rada naknadno došle na naplatu milijarde kuna iz proračuna.