O Bušiću i njegovoj političkoj, publicističkoj, književnoj i znanstvenoj djelatnosti govorili su u ime nakladnika Ante Beljo i fra Ivan Ševo, profesor na kanadskom sveučilištu Waterlo Vinko Grubišić, akademik Dubravko Jelčić, publicist Ivan Bekavac, odvjetnik Ivan Gabelica i urednik sabranih djela Anđelko Mijatović.
Beljo smatra kako je uz pokojnog predsjednika Franju Tuđmana i djelo Bruna Bušića utemeljeno u stvaranje današnje neovisne hrvatske države.
"Postupak na sudu koji se vodio protiv Udbinih ubojica, koji su ubili Bruna Bušića završio je oslobađajućom presudom, zbog navodno nedovoljnih dokaza", kazao je Beljo, dodavši kako zato "sada državno odvjetništvo pokreće velik broj Udbinih i kosovskih tužbi iz devedesetih godina protiv hrvatskih branitelja".
Po njegovim riječima, iz Srbije se dovode agenti i profesionalni ubojice, koji onda na sudovima u Hrvatskoj svjedoče protiv branitelja. "Zato branitelji završavaju po zatvorima u Hrvatskoj ili Haagu", kazao je.
Gabelica je ocijenio kako je Bušić još kao mladić imao jako izražen osjećaj nacionalne pripadnosti.
Akademik Jelčić podsjetio je nazočne na vrijeme kad je Bušić surađivao u Hrvatskom književnom listu (HKL), koji je uređivao književnik Zlatko Tomičić. "HKL je bio prva lasta koja je nagovijestila proljeće", rekao je.
Drugo izdanje sabranih spisa "Jedini Hrvatska" objavili su mostarski nakladnik Fram-Ziral, Zaklada Ante Bruno Bušić i Hrvatski informativni centar iz Zagreba.
Prvo izdanje knjige "Jedino Hrvatska" objavio je 1983. hrvatski emigrantski nakladnik Ziral, a knjigu je uredio fra Dionizije Lasić.
Ante Bruno Bušić rođen je 1939. u Vinjanima. Nakon završetka Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu, zbog progona 1966. bježi u Austriju, a na poziv tadašnjeg ravnatelja Instituta za povijest radničkog pokreta Franje Tuđmana vraća se opet u Hrvatsku i surađuje u Institutu do smjene dr. Tuđmana. Poslije sjednice u Karađorđevu 1971. završava u zatvoru Stara Gradiška, a 1975. tajno bježi u inozemstvo. Agenti tajne jugoslavenske komunističke policije Udbe, ubili su ga 16. listopada 1979. u Parizu.
U hrvatskoj javnosti posebno su poznati njegovi radovi "Žrtve rata" i "Hrvatski ustaše i partizani".