Slogan naglašava važnost zaštite sušnih područja, koja se prostiru na više od 40 posto Zemljine površine i koja su dom za trećinu socijalno osjetljivijeg svjetskog pučanstva.
Međunarodna proslava Svjetskog dana zaštite okoliša ove će se godine prvi put održati u Sjevernoj Africi, u Alžiru.
Dan zaštite okoliša proslavlja se na obljetnicu održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda (UN) o okolišu 1972. u Stockholmu, na kojoj je prihvaćen Program zaštite okoliša UN-a (UNEP). Proslavom se nastoji uključiti pojedince da svojim djelovanjem pridonose održivu razvoju i zaštiti okoliša, poglavito u osvješćivanju javnosti o ugroženosti okoliša.
U povodu toga dana Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva dodijelit će nagrade za dostignuća u zaštiti okoliša za prošlu godinu. Dobitnici nagrada su Općina Gunja, Udruga Ronilačko-ekološki klub HVIDRA u Splitu i novinarka Radio Sljemena Alina Vrkljan, a priznanje je dobila Srednja škola "Mate Blažine" u Labinu. Nagrade će dobitnicima biti uručene na prigodnoj svečanosti kad će biti dodijeljen i novac za projekte udrugama iz područja zaštite okoliša i prostora.
Svjetski dan zaštite okoliša smatra se jednim od najvažnijih događaja koji se tiču zaštite okoliša, a obilježava se u više od 100 zemalja. Tim događajem upozorava se na neke od oblika kako ljudi svojim djelovanjem ugrožavaju planet Zemlju te da trebaju hitno mijenjati stajališta i ponašanje, a služi i za poticanje političkih i društvenih akcija.
Obilježavanjem toga dana UN nastoji usmjeriti lokalnu, državnu, regionalnu i globalnu pozornost na okoliš, navode u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
Dezertifikacija, tj. širenje pustinjskog okoliša u sušna ili polusušna područja, uzrokovano je promjenama klime, ljudskim utjecajem ili jednim i drugim. To je proces svjetskih razmjera koji u ugroženim područjima razara ekosustave, a obuhvaća oko dvije trećine zemlje na svijetu i trećinu sveukupne Zemljine površine, na kojoj živi milijarda ljudi. Opća svijest o dezertifikaciji porasla je za jake suše u Sahelu u Africi (1968.-1973.), koja je ubrzala širenje saharske pustinje prema jugu, a u Africi, Aziji i Australiji uvelike je i posljedica ljudskih djelatnosti: sječe raslinja za gorivo i gradnju nastamba te ispaše i raščišćavanja prostora za pašnjake ili obradbu tla. Uklanjanjem autohtonog raslinja znatno se povećava ranjivost tla na eroziju.
Po podatcima UN-a procesi dezertifikacije diljem svijeta uklanjaju iz proizvodnje približno šest milijuna hektara tla na godinu. Bitan dio količine ugljika koji se nalazi u vegetaciji suhih područja smanjuje se, a razaranje tla snažno utječe na ciklus ugljika i učinak staklenika. Dezertifikacijom se ubrzano smanjuju i zalihe svježe vode, snižavaju vodostaji tekućica i razina podzemnih voda te pospješuje slanost tla. Smatra se da regulirana uporaba prirodnih površina i drvnih zaliha, sađenje višegodišnjih biljaka u poljoprivrednim zonama te šira uporaba sunčeve energije s pomoću solarnih ćelija u područjima s jačim osunčivanjem mogu stabilizirati tlo. Procjene godišnjih gubitaka uzrokovanih dezertifikacijom kreću se u svijetu iznad 40 milijarda dolara.
Jedina hrvatska pustinja ili hrvatska Sahara i jedna od posljednjih pustinja u Europi Đurđevački peski (Podravski peski) pješčano je područje u Podravini sjeverozapadno od Đurđevca. Obuhvaća oko 25 četvornih kilometara, a duga je oko osam i široka oko tri kilometra, a svakim je danom sve manja i polako nestaje. Ostatak je prostranije pješčare koja je zahvaćala područje sela Molve preko Đurđevca i Kloštra Podravskog sve do Virovitice. Danas je pretežno pod raslinjem (crni i obični bor i vinova loza. Manji dio područja (19,5 hektara) između Đurđevca i Kalinovca zaštićen je od 1963. kao poseban botanički rezervat s endemičnom travnjačkom zajednicom vlasulje bradice i trave gladice.