O knjizi znanstvenoga savjetnika u Hrvatskome institutu za povijest govorili su urednik Srećko Lipovčan, recenzent Jure Krišto i povjesničar Ljubomir Antić.
Riječ je o devetomu naslovu nizu "Manualia universitatis" zagrebačkoga nakladnika Erasmusa koji je, rekao je urednik Srećko Lipovčan, jedan od prvih znanstveno utemeljenih odgovora na djelo Viktora Novaka "Magnum crimen". To Novakovo djelo iz 1948., smatra Lipovčan, sadrži niz metodoloških pogrješaka i netočnosti i primjer je neobjašnjivoga i izrazito emocionalnoga protuhrvatstva.
Knjiga je skup već objavljenih autorovih rasprava i priloga s oko dvije stotine stranica dokumenta o Hrvatskomu katoličkom pokretu u razdoblju od 1913. do 1929 te o djelovanju njegova seniorata, odnosno političkoga dijela pokreta - Hrvatske pučke stranke.
Po riječima Jure Krište Hrvatski katolički pokret (HKP) nastao je na poticaj krčkoga biskupa Antuna Mahnića koji je smatrao da je misija hrvatskoga naroda da "objedini ono što je bilo razjedinjeno"
Krišto je Matijevićevo djelo ocijenio "minucioznim istraživanjem ideologije HKP-a i propitivanjem povijesti njegove kratkotrajne projugoslavenske zablude".
Istaknuvši da je autorov pristup analitičko-kritički i time puno teži od "crno-bijeloga" pristupa, Ljubomir Antić je rekao da je HKP u političkoj komponenti prigrlio ideju jugoslavenstva.
Kad je pak riječ o tom tzv. katoličkom jugoslavenstvu, Antić je ustvrdio da će protok vremena pokazati da je "Hrvatima jugoslavenstvo bilo taktika a ne strategija, odnosno minimum loših sredstava koje smo upotrijebili kako bismo došli do cilja - samostalne hrvatske države".
Autor je rekao da je ponešto provokativan naslov knjige izabrao, jer su pristaše HKP-a trebali biti lučonoše hrvatskoga naroda, a ne herostrati, kakvima ih on smatra.