Keramički nakit Vlaste Jarnjak temelji se na kulturno-likovnim predlošcima hrvatske spomeničke baštine, od predpovijesti do danas. Riječ je o kopčama, naušnicama i ogrlicama s motivima narodnih nošnji i arhitektonske baštine.
Umjentica s iznimnim štovanjem autohtone kulture i najvrjednijih primjera baštine ne citira doslovno izvornik već posuđuje karakterističan detalj, koji diskretno interpolira u zadani oblik ili asocijativno parafrazira original, ocijenila je Marina Baričević.
Po njezinim riječima, svaki je predmet "urarskom strpljivošću" minuciozno obrađen, a bogatstvo kolorita postiže odabirom raznih vrsta gline, od bijele do crvene, dok prirodnom bojom zemlje i koloriranom caklinom ostvaruje utisak patine vremena.
Način na koji Jarnjak stvara podsjeća na stare obrte, kada se nije mjerilo vrijeme, već ishod, a razlika se i vidi u odnosu na sve prisutniji komercijalni nakit koji nudi samo materijalnu, ne i kreativnu vrijednost, istaknula je likovna kritičarka Elena Cvetkova.
Ona smatra da opus Vlaste Jarnjak odlikuju "iznimna studioznost, izgrađeni ukus, selektivnost i ustrajni rad", a arhitekt Mario Beusan, koji također radi nakit, da se ističe "osebujnim otklonom od uobičajenog promišljanja nakita".
Vlasta Jarnjak (1940.) završila je 1959. Školu primijenjene umjetnosti (Odjel keramike) u Zagrebu. Oblikovanjem unikatnog umjetničkog nakita bavi se od osamdesetih. Izlagala je na četiri samostalne i petnaestak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.