Trideset i tri ljubavne pjesme Dragutina Tadijanovića po izboru sama autora protkane su prozračnim akvarelima klasika hrvatske likovne umjetnosti Nikole Reisera, a nastale su u razdoblju od Katrene (Lutanje) iz davne 1920. do Svjetiljke ljubavi iz 1983.
Naslovivši izbor simboličnim imenom "Lelija i Lem", pjesnik je razložno pokazao razinu koja ide s onu stranu autobiografskog svjedočenja, rekao je predstavljajući knjigu Tonko Maroević, autor predgovora.
Istaknuo je kako nema dvojbe da su ljubav prema ženi te zadivljenost i zatravljenost ženstvom nadahnuli mnoge majstore riječi i slike, kakvi su upravo Tadijanović i Reiser.
"Činjenica je da su ljubavna zaokupljenost i akt gotovo desetljećima dominantna crta njihovih opusa koja govori o iznimnoj vitalnosti i senzualnoj usmjerenosti tih autora što je utjecalo na njihovu veliku popularnost u javnosti. Ta dva klasika hrvatske umjetnosti o ženi su progovorili na istančan i produhovljen način, daleko od svake vulgarnosti i banalizacije. S 33 odabrane pjesme Tadijanović predstavlja svoja ljubavna nadahnuća, trajnu i duboku potrebu za srodnim bićem, svoju potragu i nalaženje one bez koje nema životne potpunosti", rekao je Maroević.
Golem Reiserov erotski opus nastajao je u nekoliko desetljeća i u raznim tehnikama. U novijem hrvatskom slikarstvu jamačno nema usporedive odanosti erotskoj motivici, a ni slične senzualnosti kao što je to u akvarelima odnosno rafiniranim serijama stojećih i ležećih Reiserovih aktova, naglasio je Maroević.
Pred brojnom publikom bard hrvatske lirike Dragutin Tadijanović kazivao je svoje ljubavne pjesme.