Pitanje na crnogorskom referendumu glasi: "Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim međunarodno-pravnim subjektivitetom?".
Odluka o neovisnosti biti će valjana ako za opciju DA glasa 55 posto od broja važećih glasova, pod uvjetom da je na referendumu glasovala većina od ukupnog broja upisanih birača.
Prema Zakonu, ako se građani na referendumu izjasne protiv, on se može ponoviti poslije tri godine.
Crna Gora je peta republika bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) u kojoj će se, istina po drugi put, građani izjasniti o državnom statusu.
Nakon 5. listopada 2000. godine, odnosno pada Slobodana Miloševića, u rješavanje srpsko-crnogorskih odnosa aktivno se uključila i Europska unija uz posredovanje visokog europskog dužnosnika Javiera Solane. Višemjesečni pregovori rezultirali su potpisivanjem Beogradskog sporazuma 14. ožujka 2002. godine, kojim je stvorena Državna zajednica Srbija i Crna Gora.
Sporazum su potpisali, u ime Crne Gore, Milo Đukanović i Filip Vujanović, u ime Srbije, pokojni Zoran Đinđić, u ime SR Jugoslavije, Vojislav Koštunica i Miroljub Labus, a u ime EU, Javier Solana.
Ustavna povelja donesena je 4. veljače 2003. godine i po tom dokumentu svaka država može organizirati referendum o nezavisnosti nakon tri godine.
Krajem 2005. godine Europska unija ponovo se aktivno uključila u posredovanje u vezi crnogorskog referenduma. Slovački diplomat Miroslav Lajčak imenovan je izaslanikom visokog europskog predstavnika EU za crnogorski referendum. Uz Lajčakovo intenzivno posredovanje dva politička bloka usuglasila su pitanja vezana uz pravila održavanja referenduma i crnogorska skupština je 2. ožujka jednoglasno usvojila predlog o organiziranju referenduma 21. svibnja ove godine.
Zakon o crnogorskom referendumu, koji predviđa da je za njegov uspjeh potrebno više od 55 posto od broja važećih glasova, predložila je Europska unija (EU), a usvojila Skupština Crne Gore.
Prijedlog o većini donio je 15. veljače izaslanik visokog predstavnika EU za referendum Lajčak, nakon neuspjelih pokušaja blokova za neovisnost i za zajedničku državu da dogovore rješenje.
"Formula od 55 posto izišlih prihvaćena je nakon veoma ozbiljnih analiza u Bruxellesu kao rješenje koje najbolje odražava konkretan odnos snaga u Crnoj Gori i nikome ne daje načelnu prednost", naveo je tada Lajčak.
Da bi pripreme i provođenje referenduma do kraja učinili neutralnim i objektivnim, EU je za predsjednika Republičke referendumske komisije predložila, a crnogorski parlament prihvatio, slovačkog diplomatu Františeka Lipku, koji je, prema ocjenama promatrača, vrlo uspješno vodio čitav proces i uspješno djelovao u sporovima suverenista i unionista.
Dva oštro suprotstavljena bloka, nakon višemjesečne kampanje, uvjerena su u svoju pobjedu. Suverenisti procjenjuju da će i 60 posto građana Crne Gore glasati za neovisnost, dok unionisti smatraju da će i takozvana "siva zona", između 50 i 55 posto, koliko je za uspjeh referenduma odredila EU, biti njihova pobjeda. Nitko se, međutim, od neovisnih analitičara ne osuđuje preciznije prognozirati ishod glasovanja inače podijeljene Crne Gore.
I jedan i drugi blok jedinstveni su, pak, u ocjeni da u nedjelju neće biti pobjednika i pobijeđenih, te u zahtjevu prema svojim pristalicama da referendum protekne u demokratskom ozračju. Ipak, sitniji incidenti, zabilježeni tijekom predizborne kampanje, opominju na oprez, pa su čak i neke nevladine organizacije zatražile zabranu masovnog okupljanja građana u nedjelju navečer nakon priopćavanja neslužbenih rezultata.
Ikonografija predizbornih skupova bila je dobro poznata i viđena mnogo puta ranije. Dok su neovisni vijorili samo crnogorske zastave, unionisti su nosili srpske i "savezne" zastave, zabavljali su ih pjevači s beogradske estrade, pjevale su se i pjesme o četničkom vojvodi Draži Mihajloviću, a na grudima mnogih mladića bili su posteri "srpskih heroja" Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Unionisti su vodili kampanju čiji tonovi su nametali dojam da se u nedjelju bira vlast, a ne država, naglašavajući da neće glasovati za "privatnu državu Mila Đukanovića i kriminaliziranu sadašnju vlast", dok su suverenisti više govorili o europskom putu Crne Gore.
Analitičari ne spore da je kampanja suverenista bila kvalitetnija, učinkovitija i kulturnija te procjenjuju da će oni imati više simpatizera, ocjenjujući da je sasvim moguće dostići cenzus od 55 posto koji je postavila EU. Također se predviđa i izuzetno visok izlazak birača - preko 85 posto.
Oba bloka, pored pozivanja na referendum domicilnog stanovništva, učinili su velike napore na dovođenje na izbore i većinu građana Crne Gore iz dijaspore. Srpska vlada, koje se dosta miješala u referendumsku kampanju, omogućila je svim građanima Crne Gore u Srbiji besplatan odlazak na birališta. S druge strane, crnogorska avio-kompanija "Montenegro-airlines" otkazala je sve letove za Beograd i otvorila 34 čarter linije prema europskim i svjetskim metropolama.
Za crnogorski referendum vlada velik interes. Republička referendumska komisija izdala je blizu tri i pol tisuće akreditacija za domaće i strane promatrače i preko 1.000 za novinara.
Republička referendumska komisija potpune službene rezultate objavit će tek u ponedjeljak navečer, no djelomični rezultati biti će objavljeni u nedjelju navečer. Nevladina udruga, Centar za demokratsku tranziciju, najavila je objavljivanje neslužbenih rezultata u rekordnom roku, samo 15-tak minuta nakon zatvaranja birališta.