Tim je zakonom, sedam crkava dobilo status "tradicionalnih", onih koje u Srbiji imaju višestoljetni povijesni kontinuitet: Srpska pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva, Slovačka evangelistička crkva, Kršćanska reformatorska crkva i Evangelistička kršćanska crkva, dok su kao tradicionalne vjerske zajednice, također na temelju povijesnog kontinuiteta i na osnovi posebnih zakona stečenog pravnog subjektiviteta, označene Islamska zajednica i Židovska zajednica.
Zakonom je predviđena suradnja države s crkvama i vjerskim zajednicama, uključujući i materijalnu pomoć države, a zakon zabranjuje vjersku diskriminaciju.
Usvojeni zakon je proteklih dana napadan u javnosti zbog nekih spornih rješenja, po kojima su tradicionalne crkve i vjerske zajednice privilegirane u odnosu na ostale. One se primjerice ne trebaju ponovno upisivati u registar i za razliku od svih ostalih institucija oslobođene su poreza, pa i PDV-a.
Prijepor je izazvala je odredba po kojoj će svećenici ubuduće imati pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje kao i odredba po kojoj je svećenicima zajamčen imunitet, odnosno ne mogu biti pozvani na odgovornost pred državna tijela pri obavljanju svoje djelatnosti.
Za zakon nisu glasovali zastupnici Srpske radikalne stranke, usprkos tome što su bili najglasniji u trodnevnoj raspravi, u kojoj su nerijetko sve osim Srpske pravoslavne crkve nazivali "sektama".
Odgodu donošenja zakona preporučili su osim dijela srbijanske javnosti i Vijeće Europe i Venecijanska komisija, kao i beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, ali Skupština Srbije nije prihvatila te preporuke.