Konvencija je prihvaćena 2003. na 32. Općoj skupštini UNESCO-a, a da bi stupila na snagu bila je potrebna ratifikacija 30 zemalja.
Konvenciju je 20. siječnja ove godine ratificiralo 30 zemalja te će tri mjeseca nakon toga datuma ona moći biti i pravovaljana, navodi se u priopćenju Ministarstva.
Do sada je proces ratifikacije proveden u Alžiru, Mauricijusu, Japanu, Gabonu, Panami, Kini, Srednjoafričkoj Republici, Latviji, Litvi, Bjelorusiji, Koreji, Sejšelima, Siriji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Mongoliji, Egiptu, Omanu, Dominikanskoj Republici, Indiji, Vijetnamu, Peruu, Pakistanu, Butan, Nigeriji, Islandu, Meksiku, Senegalu, Rumunjskoj i Hrvatskoj.
Generalni direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura izuzetno je zadovoljan brzinom kojom su zemlje članice ratificirale taj dokument samo dvije godine nakon njegovog donošenja, ističe se u priopćenju. Dodaje se kako je izjavio da to pokazuje izuzetan interes zemalja u čitavome svijetu za nematerijalnu kulturnu baštinu koja traži posebnu njegu i zaštitu u današnje vrijeme globalizacije. Po njegovim riječima radi se o neophodno potrebnom dokumentu za zaštitu kulturne raznolikosti.
Ta UNESCO-va Konvencija pravni je dokument koji štiti nematerijalnu kulturnu baštinu i usmjerena je ka zaštiti usmene predaje, rituala, narodnih plesova, pučkog teatra, festivala i tradicionalnih zanata i umijeća. Svaka zemlja potpisnica obvezuje se da će čuvati i njegovati svoju nematerijalnu kulturnu baštinu uz sastavljanje reprezentativne liste nematerijalne baštine svoje zemlje kao i popisivanje one nematerijalne kulturne baštine kojoj je neophodno potrebna hitna zaštita, stoji u priopćenju iz Ministarstva kulture.